Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2663/06 (I. M.)
Odluka donesena 27. 02. 2008.
- Nenadležnost za odlučivanje
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2663/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 02. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 27. februara 2008. godine,u predmetu broj AP-2663/06, rješavajući apelaciju Ismeta Mujagića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ismeta Mujagića podnesena protiv Odluke o prihvatljivosti i brisanju Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, broj CH/98/489 od 5. jula 2006. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Ismet Mujagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je, 18. septembra 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Odluke o prihvatljivosti i brisanju Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija), broj CH/98/489 od 5. jula 2006. godine.
2. Apelant je podnio prijavu Komisiji protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine, radi ostvarivanja potraživanja stare devizne štednje položene kod Privredne banke Sarajevo, Jugobanke i Ljubljanske banke d.d. Sarajevo.
3. Komisija je na sjednici, 5. jula 2006. godine, usvojila Odluku o prihvatljivosti i brisanju, broj CH/98/489, u kojoj navodi da s obzirom da je Bosna i Hercegovina donijela Zakon o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje, kojim su utvrđeni postupak, način i rokovi izmirenja obaveza po osnovu računa stare devizne štednje deponirane u domaćim bankama na teritoriji Bosne i Hercegovine, pa smatra da je u konkretnom slučaju stvar riješena. Komisija ne nalazi da može naložiti bilo koji drugi pravni lijek, osim onih koje je naložila u svojim predhodnim odlukama i koje je tužena strana, Bosna i Hercegovina ispunila.
4. Apelant smatra da su osporenom odlukom Komisije povrijeđena njegova ustavna prava iz člana II/4. i čl. II/3.a), b), d), e), i k) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 2, 3, 5, 6, i 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;»
6. Na osnovu člana XIV Aneksa 6. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i u skladu sa Sporazumom između strana koji je potpisan 22. i 25. septembra 2003. godine Komisija je dobila mandat da odlučuje o prijavama podnesenim Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Dom) do 31. decembra 2003. godine. U pogledu odluka Komisije, Ustavni sud naglašava, da su Ustav Bosne i Hercegovine i Sporazum o ljudskim pravima usvojeni istovremeno, 14. decembra 1995. godine, kao aneksi Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, pa treba smatrati da se odredbe ova dva aneksa dopunjuju. Iz ovog proizilazi da odredbe sadržane u Sporazumu o ljudskim pravima ne mogu biti u suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Dom je uspostavljen Aneksom VI Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, a ima nadležnost da odlučuje o pitanjima navodnih kršenja ljudskih prava. Apelaciona jurisdikcija Ustavnog suda ima za osnov član VI/3. (b) Ustava Bosne i Hercegovine, koji mu omogućava jurisdikciju s obzirom na «odluku bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini». Značajno je da Ustav Bosne i Hercegovine upućuje na koncept «sud u Bosni i Hercegovini» ne samo u članu VI/3.b), već i u članu VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine. Bez ikakve sumnje je da autori ovih odredaba nisu imali namjeru da Dom bude uključen među ove institucije koje treba da budu nadležne da pitanja u vezi sa ljudskim pravima dostavljaju Ustavnom sudu na preliminarna razmatranja.
7. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda će biti konačne i obavezujuće. Slično, član XI/3. Sporazuma o ljudskim pravima ne predviđa da su odluke Doma predmet revizije, osim u nekim slučajevima od samog Doma, te su stoga konačne i obavezujuće. Kako su ove dvije odredbe bile usvojene u isto vrijeme, ispravno tumačenje mora biti da autori nisu imali namjeru da daju ni jednoj od ovih institucija nadležnost da revidira odluke one druge već, štaviše, smatraju da u pogledu pitanja ljudskih prava Ustavni sud i Dom treba da funkcionišu kao paralelne institucije, te da ni jedna od njih nije nadležna da se miješa u rad one druge, a da je u pojedinim slučajevima ostavljeno na raspolaganje podnosiocima zahtjeva da naprave izbor između alternativnih pravnih lijekova (vidi, inter alia, Ustavni sud, Odluka broj U- 7/98 od 26. februara 1999. godine, AP-1786/06 od 18. oktobra 2007. godine). Stoga, slijedi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje u predmetnom slučaju.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović