Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-250/07 (R. B.)

Odluka donesena 27. 02. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-250/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 02. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 27. februara 2008. godine, u predmetu broj AP 250/07, rješavajući apelaciju Refika Bilalića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Refika Bilalića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Rev-959/05 od 31. oktobra 2006. godine, Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj Gž. 1777/03 od 21. aprila 2005. godine i Presude Općinskog suda u Kalesiji broj P-240/99 od 20. juna 2001. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Refik Bilalić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Sejfudin Krnjić, advokat iz Tuzle, podnio je 9. januara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-959/05 od 31. oktobra 2006. godine, Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž. 1777/03 od 21. aprila 2005. godine i Presude Općinskog suda u Kalesiji (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-240/99 od 20. juna 2001. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj P-240/99 od 20. juna 2001. godine djelimično je usvojen tužbeni zahtjev Remzije Bilalić (u daljnjem tekstu: tužiteljica) pa je utvrđeno da je tužiteljica u toku trajanja braka sa apelantom stekla udio u bračnoj tekovini na nekretninama u dijelu od 1/3, a koje se sastoje od kuće i pomoćnih objekata izgrađenih na parceli označenoj kao k.č. broj 3079/5 upisanoj u p.l. broj 2270/01 k.o. Bilalići. Navedeno je da će se na osnovu ove presude izvršiti upis prava suposjeda na ime tužiteljice u važećem katastarskom operatu u idealnom dijelu od 1/3 na predmetnim nekretninama, što je apelant dužan trpiti pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Sa viškom tužbenog zahtjeva tužiteljica je odbijena. Apelant je obavezan da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 534,30 KM u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

3. Kantonalni sud, odlučujući o žalbi apelanta protiv Presude Općinskog suda broj P-

240/99 od 20. juna 2001. godine, donio je Presudu broj Gž. 1777/03 od 21. aprila 2005. godine kojom je žalba apelanta odbijena i prvostepena presuda potvrđena.

4. Protiv Presude Kantonalnog suda broj Gž. 1777/03 od 21. aprila 2005. godine apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu koji je Rješenjem broj Rev-959/05 od 31. oktobra 2006. godine odbacio reviziju apelanta. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbe člana 364. stav 3. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP; «Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 42/98 i 3/99) kojima je propisano da revizija nije dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu ako vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naveo ne prelazi 15.000,00 KM. S obzirom da tužiteljica u predmetnoj tužbi nije navela vrijednost predmeta spora, Vrhovni sud je naveo da je konkretnom slučaju revizija nedopuštena u smislu odredbi člana 364. stav 3. ZPP.

5. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je Rješenjem broj Rev-959/05 od 31. oktobra 2006. godine odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanta izjavljenu protiv Presude Kantonalnog suda broj Gž. 1777/03 od 21. aprila 2005. godine. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Kantonalnog suda broj Gž. 1777/03 od 21. aprila 2005. godine.

9. S obzirom da je Presuda Kantonalnog suda broj Gž. 1777/03 od 21. aprila 2005. godine apelantu uručena 27. maja 2005. godine, a da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 9. januara 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Kantonalnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-250/07 (R. B.) | Sudska praksa | Aktio