Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-361/08 (B. E.)
Odluka donesena 27. 02. 2008.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Izvršni postupak
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-361/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 02. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 27. februara 2008. godine, u predmetu broj AP 361/08, rješavajući apelaciju Bore Eremija, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Bore Eremija, podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 011-0-Gž-07-002134 od 21. decembra 2007. godine i rješenja Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu, broj 075-0-I-06-000122 od 11. septembra i 9. maja 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Boro Eremija (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mrkonjić Grada, koga zastupa advokat Goran Marić, podnio je 28. januara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Gž-07-002134 od 21. decembra 2007. godine i rješenja Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 075-0-I-06-000122 od 11. septembra i 9. maja 2007. godine. Apelant je, također, tražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će obustaviti izvršenje rješenja Osnovnog suda, broj 075-0-I-06-000122 od 9. maja 2007. godine.
2. Osnovni sud je postupajući po prijedlogu povjerioca Jove Tomića za izvršenje pravosnažnog sudskog poravnaja istog suda, broj P.244/97 od 17. novembra 1987. godine, i donio rješenje, broj I.9/88 od 21. januara 1988. godine, kojim je odredio izvršenje prema apelantu kao dužniku popisom, procjenom i prodajom pokretnih stvar radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 1.150.000,00 dinara sa kamatom počev od 15. januara 1988. godine te je apelantu zabranjeno da raspolaže popisanim stvarima.
3. Rješenjem suda, broj R.96/00 od 12. aprila 2001. godine, koje je postalo pravosnažno 18. juna 2001. godine, izvršena rekonstrukcija izvršnog spisa istog suda, broj I.9/88 od 21. januara 1988. godine, te je naloženo da se u upisniku «I» formira novi spis u kojem će se kao tražioci izvršenja označiti Tomić Smiljka i Tomić Nenad (u daljnjem tekstu: tražioci izvršenja), a kao izvršenik apelant, radi duga u iznosu od 1.150.000,00 dinara, a na osnovu sudskog poravnanja suda, broj P.244/97 od 17. novembra 1987. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je izvršni spis uništen u toku ratnih dejstava, da je povjerilac Tomić Jovo umro 21. septembra 1992. godine, da izvršni postupak nikad nije proveden te da tražioci izvršenja kao nasljednici povjerioca Jove Tomića preuzimaju stranačko učešće u predmetnom postupku. Obzirom da se apelant nije protivio rekonstrukciji spisa, te imajući u vidu da je uz prijedlog dostavljeno rješenje o izvršenju, broj I.9/88 od 21. januara 1988. godine i sudsko poravnanje, broj P.244/97 od 17. novembra 1987. godine, udovoljeno je prijedlogu za rekonstrukciju spisa.
4. Rješenjem Osnovnog suda, broj 075-0-I-06-000122 od 9. maja 2007. godine, donesenom u izvršnom postupku na prijedlog tražilaca izvršenja, određeno je izvršenje prema apelantu kao izvršeniku, radi naplate novčanog potraživanja tražilaca izvršenja u iznosu od 4.285,30 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15.januara 1988. godine pa do konačne isplate, kao i troškova izvršnog postupka, pljenidbom novčanih sredstava koja se nađu kod apelanta, popisom, procjenom i prodajom pokretnih stvari apelanta, koje se nalaze u njegovom stanu ili ma gdje drugo, do namirenja glavnog duga, troškova postupka i kamata, te polaganjem dobijenog novca na tekući račun tražilaca izvršenja. Apelantu je zabranjeno da raspolaže popisanim stvarima te je upozoren da postupanje protivno navedenoj zakonskoj odredbi povlači krivičnu odgovornost. U obrazloženju rješenja je navedeno da su tražioci izvršenja uskladili prijedlog za izvršenje u skladu sa nalazom vještaka ekonomske struke koji je izvršio revalorizaciju glavnog duga te obračun kamata.
5. Rješenjem Osnovnog suda, broj 075-0-I-06-000122 od 11. septembra 2007. godine, odbijen je prigovor apelanta na rješenje o izvršenju isti broj od 9. maja 2007. godine sa obrazloženjem da u konkretnom slučaju ne postoje razlozi za izjavljivanje prigovora iz člana 47. Zakona o izvršnom postupku niti razlozi koji bi sprečavali izvršenje. Sud je naveo da su, obzirom na stanje spisa, neosnovane tvrdnje apelanta da u postupku nije aktivno učestvovao jer je apelantu nalaz sudskog vještaka dostavljen uz poziv za ročište 31. oktobra 2003. godine te da na tom ročištu apelant nije prigovarao nalazu vještaka.
6. Rješenjem Okružnog suda, broj 011-0-Gž-07-002134 od 21. decembra 2007. godine, odbijena je žalba apelanta i potvrđeno rješenje Osnovnog suda, broj 075-0-I-06-000122 od 11. septembra 2007. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je neosnovan prigovor aktivne legitimacije budući da su tražioci izvršenja jedini zakonski nasljednici iza povjerioca Jove Tomića te da je neosnovan i prigovor pasivne legitimacije budući da je izvršenje usmjereno upravo prema apelantu. Sud je ocijenio paušalnim apelantove tvrdnje da je potraživanje izmirio prema predniku tražilaca budući da na tu okolnost nije dostavio bilo kakve valjane dokaze. Konačno je navedeno da će sud prilikom provođenja predmetnog rješenja svakako voditi računa o odredbi člana 4b) Zakona o dopuni Zakona o visini stope zatezne kamate («Službeni glasnik RS» broj 52/06) prema kojoj iznos obračunate kamate ne može preći visinu glavnog duga.
7. Apelant smatra da je osporenim rješenjima redovnih sudova povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je tokom postupka došlo do zamjene identiteta te proizvoljne primjene pozitivnih pravnih propisa. i povrede prava na pristup sudu.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
9. Budući da apelant smatra da je osporenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje, koje je garantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud prvo mora utvrditi da li su garancije predviđene navedenim članom uopće primjenjive na apelantov slučaj.
10. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke, koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude, nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-21/02 od 26. marta 2004. godine («Službeni glasnik BiH», broj 18/04, tačka 40) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).
11. U konkretnom slučaju, građanska prava i obaveze apelanta utvrđene su pravosnažnim sudskim poravnanjem, broj P.244/97 od 17. novembra 1987. godine, kojim je utvrđena obaveza apelanta a na osnovu kojeg je Osnovni sud i donio rješenje o izvršenju, broj I.9/88 od 21. januara 1988. godine odnosno rješenje, broj 075-0-I-06-000122 od 9. maja 2007. godine. Dakle, u predmetnom izvršnom postupku nisu utvrđivana nikakva nova građanska prava i obaveze za apelanta budući da se apelant sudskim poravnanjem obavezao da će ukoliko ne uspije do 15. januara 1988. godine tužitelju Jovi Tomiću dovući 3.000 komada cigle marke «giter blok» isplatiti iznos od 1.150.000,00 dinara. Stoga, po mišljenju Ustavnog suda revalorizacija navedenog novčanog iznosa na osnovu nalaza sudskog vještaka, sa aspekta apelanta ne predstavlja utvrđivanje nikakvih novih građanskih prava i obaveza. Iz navedenog proizilazi da je suština apelacije podnesene protiv navedenih rješenja ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine jer predmetni postupak nije obuhvaćen zaštitom prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović