Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1302/06 (S. P., R. P. i M. P.)
Odluka donesena 27. 02. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1302/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 02. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 27. februara 2008. godine, u predmetu broj AP 1302/06, rješavajući apelaciju Simane Pantić, Radeta Pantić i Miroslava Pantić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Simane Pantić, Radeta Pantić i Miroslava Pantić podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Rev-380/04 od 10. februara 2006. godine, Presude Okružnog suda u Trebinju, broj Gž-332/03 od 6. novembra 2003. godine i Presude Osnovnog suda u Trebinju, broj P-17/02 od 20. juna 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Simana Pantić, Rade Pantić i Miroslav Pantić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Trebinja, koje zastupa Rato Runjevac, advokat iz Trebinja, podnijeli su 28. aprila 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-380/04 od 10. februara 2006. godine, Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-332/03 od 6. novembra 2003. godine i Presude Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-17/02 od 20. juna 2003. godine.
2. Presudom Osnovnog suda, broj P-17/02 od 20. juna 2003. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj Gž-332/03 od 6. novembra 2003. godine, usvojen je tužbeni zahtjev Jelisavke Bodiroga (u daljnjem tekstu: tužiteljica) protiv apelantice Simane Pantić, kao tužene, radi predaje u posjed nekretnine pobliže označene u dispozitivu predmetne presude. Rato Runjevac, advokat iz Trebinja, je protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu.
3. Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-380/04 od 10. februara 2006. godine, odbacio reviziju kao nedozvoljenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da prema odredbi člana 392. u vezi sa članom 389. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ", broj 4/77 do 35/91, te "Službeni glasnik RS", br. 17/93, 14/94 i 32/94; u daljnjem tekstu: ZPP), koja se primjenjuje u konkretnom predmetu na osnovu odredbe člana 456. stav 1. važećeg Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS",br. 58/03, 85/03 i 74/05), revizija je nedozvoljena odnosno izjavljena od lica koje nije bilo ovlašteno da je podnese, obzirom da apelatica nije dala ovlaštenje spomenutom advokatu za zastupanje. Dalje je navedeno da, s obzirom da je apelantica umrla u aprilu 2000. godine, to ne postoji objektivna mogućnost da apelanica, u smislu odredbi člana 98. ZPP, odobri njegove parnične radnje – pa tako ni izjavljivanje revizije.
4. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u dalnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-380/04 od 10. februara 2006. godine, odbacio kao nedozvoljenu reviziju apelanata izjavljenu protiv presude Okružnog suda, broj Gž-332/03 od 6. novembra 2003. godine. Obzirom na navedeno, nesporno je da je u slučaju apelanata revizija neefektivan pravni lijek, iz čega proizilazi da je konačna odluka u konkretnom slučaju presuda Okružnog suda, broj Gž-332/03 od 6. novembra 2003. godine.Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantima dostavljena presuda Okružnog suda, s obzirom da su apelanti reviziju izjavili 5. januara 2004. godine, pa se samo po sebi podrazumjeva da su navedenu drugostepenu presudu Okružnog suda primili prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 28. aprila 2006. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Okružnog suda
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović