Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1308/06 (M. Č.)
Odluka donesena 27. 02. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 456
- Zakon o parničnom postupku · čl. 374
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Ispravka Zakona o parničnom postupku
- Zakon o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-1308/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 02. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 27. februara 2008. godine, u predmetu broj AP 1308/06, rješavajući apelaciju Milana Čučka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milana Čučka podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-880/04 od 12. januara 2006. godine, presude Kantonalnog suda Mostar, broj Gž-454/03 od 9. septembra 2004. godine i presude Općinskog suda I Mostar, broj P-1022/01 od 6. novembra 2002. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Milan Čučak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Velimir Marić, advokat iz Mostara, podnio je 4. maja 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-880/04 od 12. januara 2006. godine, presude Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-454/03 od 9. septembra 2004. godine i presude Općinskog suda I Mostar (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-1022/01 od 6. novembra 2002. godine.
2. Presudom Općinskog suda, broj P-1022/01 od 6. novembra 2002. godine, obavezan je apelant da Jadranki Pahar (u daljnjem tekstu: tužiteljica) isplati iznos od 2.040,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 1. januara 2002. godine do isplate (stav 1. tačka 1. izreke presude). Tačkom 2. izreke presude odbijena je tužiteljica sa tužbenim zahtjevom radi isplate 4.000,00 KM, isplaćenih po osnovu apsolutno ništavog ugovora o prodaji stana, dok je stavom 2. izreke presude, apelant obavezan tužiteljici nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 400,00 KM.
3. Presudom Kantonalnog suda, broj Gž-454/03 od 9. septembra 2004. godine, odbijena je apelantova žalba kao neosnovana i potvrđena prvostepena presuda u pobijanom dijelu (stav 1. tačka 1 i stav 2. izreke presude).
4. Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-880/04 od 12. januara 2006. godine, odbacio apelantovu reviziju, obrazlažući da u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 15.000,00 KM (iznosi 2.040,00 KM), te je reviziju apelanta, primjenom odredbi člana 374. ranijeg Zakona o parničnom postupku («Službene novine FBiH», br. 42/98 i 3/99), koji se primjenjuje na osnovu odredbe člana 456. stav 1. važećeg Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06), valjalo odbaciti kao nedopuštenu.
5. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđene odredbe člana II/2. i II/3. Ustava Bosne i Hercegovine.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine i odluku Ustavnog suda, broj AP-3432/06 od 6. marta 2007. godine).
8. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav
1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-880/04 od 12. januara 2006. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Kantonalnog suda, broj Gž-454/03 od 9. septembra 2004. godine. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Kantonalnog suda, s obzirom da je Vrhovni sud 12. januara 2006. godine donio rješenje kojim je odbacio reviziju apelanta, pa se samo po sebi podrazumjeva da je navedenu drugostepenu presudu Kantonalnog suda primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 4. maja 2006. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović