Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1463/06 (Z. P.)

Odluka donesena 27. 02. 2008.

  • Naknada štete
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1463/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 02. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 27. februara 2008. godine, u predmetu broj AP 1463/06, rješavajući apelaciju Zvonka Pavlovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zvonka Pavlovića, podnesena zbog naknade nematerijalne štete nastale u toku ratnih dejstava, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Zvonko Pavlović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, podnio je 17. maja 2006. godine podnesak Komisiji za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) zbog povrede ljudskih prava prema čl. 3, 4. i 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i članu 1. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju, te naknade nematerijalne štete nastale u toku ratnih dejstava. Navedeni podnesak Komisija je, 19. maja 2006. godine, na osnovu člana 5. Sporazuma koji su strane potpisale 25. septembra 2003. godine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 35/03) dostavila Ustavnom sud Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) koji je navedeni podnesak apelanata registrovao kao apelaciju broj AP-1463/06.

2. Apelant navodi da je 12. juna 1992. godine zarobljen od strane pripadnika Vojske Republike Srpske, te da je boravio u zarobljeništvu do 21. oktobra 1992. godine, kada je pušten na slobodu. Također navodi da je za svo vrijeme boravka u zarobljeništvu, tj. četiri mjeseca i deset dana, bio premlaćivan, zlostavljan i mučen, zbog čega je pretrpio teške fizičke i duševne bolove.

3. Osim toga, apelant navodi da je nakon puštanja na slobodu, 21. oktobra 1992. godine, ponovo pod prijetnjom oružjem od strane pripadnika Vojske Republike Srpske odveden u Vojnu ekonomiji «3. maj-Bare», gdje je sve do 1. augusta 1993. godine bio prisiljen da radi razne zemljoradničke poslove. Nakon toga, kako navodi, iako je bio hrvatske nacionalnosti, mobilisan je u redove Vojske Republike Srpske, gdje je ostao do 9. maja 1995. godine kada je pobjegao.

4. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo da ne bude podvrgnut mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

3. Evropske konvencije, pravo da ne bude držan u ropstvu ili potčinjenosti, ili na prisilnom ili obaveznom radu iz člana II/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 4. Evropske konvencije, pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, te prava iz člana 1. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju. U vezi sa povredom navedenih prava, apelant traži od Ustavnog suda da donese odluku kojom će obavezati Republiku Srpsku da mu na ime nematerijalne štete isplatu ukupan iznos od 65.000 KM, i to na ime pretrpjelih fizičkih bolova zbog mučenja i premlaćivanja iznos od 25.000 KM, na ime pretrpjelih duševnih bolova zbog odvojenosti i brige za porodicom iznos od 20.000 KM, i na ime pretrpjelog straha za svoju budućnost iznos od 20.000 KM. Također traži da mu Republika Srpske plaća mjesečnu rentu u visini od 1.000 KM, zbog toga što je, usljed mučenja i premlaćivanja, izgubio posao i postao nesposoban za rad.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Ustavni sud zapaža da se, u konkretnom slučaju, suština žalbenih navoda apelanta odnosi na njegov zahtjev da mu se nadoknadi nematerijalna šteta zbog pretrpjelih fizičkih i duševnih bolova za vrijeme koje je proveo u zarobljeništvu, na prisilnom radu, te kao pripadnik Vojske Republike Srpske.

8. U vezi sa navedenim, apelant je propustio da u skladu sa važećim propisima pokrene parnični postupak radi naknade štete, kako bi došao do konačne odluke, koja bi mogla biti predmet pobijanja pred Ustavnim sudom. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1463/06 (Z. P.) | Sudska praksa | Aktio