Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1913/06 (P. I.)
Odluka donesena 27. 02. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1913/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 02. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 27. februara 2008. godine, u predmetu broj AP 1913/06, rješavajući apelaciju Predraga Ilića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Predraga Ilića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-06-
000 068 od 13. juna 2006. godine, Presude Okružnog suda u Trebinju broj Gž. 479/04 od 6. decembra 2005. godine i Presude Osnovnog suda u Trebinju broj P-141/00 od 15. oktobra 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Predrag Ilić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bileće, podnio je 30. juna 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-06-000 068 od 13. juna 2006. godine, Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž. 479/04 od 6. decembra 2005. godine i Presude Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-141/00 od 15. oktobra 2004. godine.
2. Apelant je podnio tužbu Osnovnom sudu protiv Republike Srpske – Ministarstva unutrašnjih poslova, Centar javne bezbijednosti Bileća, Policijska stanica Bileća (u daljnjem tekstu: tuženi ) radi utvrđenja. Osnovni sud je donio Presudu broj P-141/00 od 15. oktobra 2004. godine kojom je odbijen tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se ponište kao nezakonita rješenja tuženog broj 17-06/4-2154/99 od 27. decembra 1999. godine i broj 03/1-2-126-62 od 4. aprila 2000. godine, te da se tuženi obaveže da apelanta vrati na poslove policajca u Policijsku stanicu u Bileći, te da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.028,50 KM.
3. Odlučujući o žalbi apelanta protiv Presude Osnovnog suda broj P-141/00 od 15. oktobra 2004. godine Okružni sud je donio Presudu broj Gž. 479/04 od 6. decembra 2005. godine kojom je žalba apelanta odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena.
4. Protiv Presude Okružnog suda broj Gž. 479/04 od 6. decembra 2005. godine apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu koji je Rješenjem broj 118-0-Rev-06-000 068 od 13. juna 2006. godine odbacio reviziju apelanta. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbe člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP; «Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03 i 74/05) kojima je propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Vrhovni sud je naveo da revizija u konkretnom slučaju nije dozvoljena, u smislu navedenih zakonskih odredbi, jer je apelant u tužbi označio vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.000,00 KM. Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima (član 237. stav 3. ZPP) iz kojih razloga je shodno odredbama člana 247. stav 1. ZPP reviziju apelanta odbacio kao nedozvoljenu.
5. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je Rješenjem broj 118-0-Rev-06-000 068 od 13. juna 2006. godine odbacio kao nedozvoljenu reviziju apelanta izjavljenu protiv Presude Okružnog suda broj Gž. 479/04 od 6. decembra 2005. godine. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Okružnog suda broj Gž. 479/04 od 6. decembra 2005. godine.
9. S obzirom da je Presuda Okružnog suda broj Gž. 479/04 od 6. decembra 2005. godine apelantu uručena 10. decembra 2005. godine, a da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 30. juna 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Okružnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović