Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1983/06 (S. I.)

Odluka donesena 27. 02. 2008.

  • Vanredni pravni lijekovi
  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1983/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 02. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 27. februara 2008. godine, u predmetu broj AP-1983/06, rješavajući apelaciju Senada Ikanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Senada Ikanovića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Uvl-31/04 od 20. aprila 2006. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Senad Ikanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zavidovića, koga zastupa Anto Petrušić, advokat iz Zenice, podnio je, 10. jula 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Uvl-31/04 od 20. aprila 2006. godine.

2. Komisija za vrednovanje ponuda na tender broj 11, formirana od strane Agencije za privatizaciju Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Komisija), postupajući po pravosnažnoj presudi Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj U-213/00 od 16. avgusta 2001. godine i rješenju drugostepenog organa broj 04-19-1222-2/02 od 6. oktobra 2002. godine, u ponovnom postupku vrednovanja ponuda, donijela je odluku broj 20-03-2253/02 od 22. novembra 2002. godine, kojom je ponuda ponuđača Senada Ikanovića (apelanta), podnesena pod šifrom „010862“, izabrana kao najpovoljnija ponuda za prodaju predmeta pod šifrom 400200082, pod nazivom „Poslovni prostor-Zavidovići“, vlasništvo preduzeća „Mapex“d.d. Maglaj, a po javnom pozivu broj 11 za prikupljanje zatvorenih ponuda za prodaju tog predmeta.

3. Drugi ponuđač, M.M, je podnio žalbu protiv rješenja Komisije broj 20-03-2253/02 od 22. novembra 2002. godine, koju je Ministarstvo za privredu Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) rješenjem broj 04-19-1429-2/02 od 24. decembra 2002. godine, odbilo kao neosnovanu.

4. Protiv rješenja Ministarstva broj 04-19-1429-2/02 od 24. decembra 2002. godine, M.M. je pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom, koji je presudom, broj U-11/03 od 24. marta 2003. godine, odbio njegovu tužbu kao neosnovanu.

5. Presuda Kantonalnog suda broj U-11/03 od 24. marta 2003. godine je, u postupku po žalbi M.M, potvrđena presudom Vrhovnog suda broj Už-297/03 od 15. septembra 2004. godine.

6. M.M. je, 29. novembra 2004. godine, podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda broj U-11/03 od 24. marta 2003. godine i presude Vrhovnog suda broj Už-297/03 od 15. septembra 2004. godine. Ustavni sud je na sjednici, održanoj 26. aprila 2005. godine, donio odluku o dopustivosti i meritumu, kojom je predmetnu apelaciju odbio kao neosnovanu iz razloga što je utvrdio da u konkretnom slučaju, kada su redovni sudovi odlučili u upravnom sporu bez usmene rasprave, a da M.M. nije posebno zahtijevao usmenu raspravu, ne postoji povreda njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

7. M.M. je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje presude Vrhovnog suda broj Už-

297/03 od 15. septembra 2004. godine. Vrhovni sud je presudom broj Uvl-31/04 od 20. aprila 2006. godine uvažio zahtjev, preinačio presudu Vrhovnog suda broj Už-297/03 od 15. septembra 2004. godine tako što je uvažio žalbu M.M, ukinuo presudu Kantonalnog suda broj U-11/03 od 24. marta 2003. godine i predmet vratio tom sudu na ponovno rješavanje. Prema stanju spisa, postupak pred Kantonalnim sudom je u toku.

8. Apelant se žali da je Vrhovni sud, prilikom donošenja presude broj Uvl-31/04 od 20. aprila 2006. godine, povrijedio njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, na taj način što je pogrešno primijenio procesno pravo i što je preinačio presudu Vrhovnog suda broj Už-297/03 od 15. septembra 2004. godine, tako što je uvažio žalbu M.M, ukinuo presudu Kantonalnog suda broj U-11/03 od 24. marta 2003. godine i predmet vratio tom sudu na ponovno rješavanje. Apelant smatra da je Vrhovni sud na taj način postupio suprotno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno suprotno konačnoj i obavezujućoj odluci Ustavnog suda broj AP-1044/04 od 26. aprila 2005. godine, kojom je utvrđeno da ne postoji povreda prava M.M. na pravično suđenje u upravnom sporu okončanom presudom Vrhovnog suda broj Už-297/03 od 15. septembra 2004. godine. Shodno tome, zatražio je od Ustavnog suda da donese odluku kojom će naložiti Vrhovnom sudu da donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;»

10. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

11. Apelant smatra da je Vrhovni sud, donošenjem osporene presude Uvl-31/04 od 20. aprila 2006. godine, postupio suprotno konačnoj i obavezujućoj odluci Ustavnog suda broj AP-1044/04 od 26. aprila 2005. godine. Međutim, Ustavni sud smatra da je navedena tvrdnja apelanta neosnovana i da odluka broj AP-1044/04 od 26. aprila 2005. godine, nije predstavljala prepreku Vrhovnom sudu da meritorno odluči po zahtjevu M.M. za vanredno preispitivanje presude tog suda broj Už-297/03 od 15. septembra 2004. godine.

12. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)). Međutim, izuzetak od ovoga pravila predstavlja slučaj da nadležni organ prihvati preispitivanje slučaja (vidi mutatis mutandis odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, G.protiv Savezne Republike Njemačke, aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Prema tome, Ustavni sud smatra da se zahtjev za vanredno preispitivanje pravosnažne sudske presude može smatrati efektivnim i adekvatnim pravnim lijekom usmislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, ukoliko se pozitivno udovolji tom pravnom lijeku. Budući da je zahtjev za vanredno preispitivanje sudske presude usvojen i predmet vraćen na ponovni postupak, to je u konkretnom slučaju efektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnogsuda.

13. Ustavni sud podsjeća da je u predmetnom slučaju Vrhovni sud presudom broj Uvl-

31/04 od 20. aprila 2006. godine, uvažio zahtjev MM za vanredno preispitivanje presude Vrhovnog suda broj Už-297/03 od 15. septembra 2004. godine i istu preinačio, tako što je uvažio žalbu M.M, ukinuo presudu Kantonalnog suda broj U-11/03 od 24. marta 2003. godine i predmet vratio tom sudu na ponovno rješavanje. Shodno tome, Ustavni sud zapaža da je u predmetnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Kantonalnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.

14. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1983/06 (S. I.) | Sudska praksa | Aktio