Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2125/06 («Tuzlaprevoz» d.o.o. Tuzla)
Odluka donesena 27. 02. 2008.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2125/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 02. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 27. februara 2008. godine, u predmetu broj AP-2125/06, rješavajući apelaciju «Tuzlaprevoz» d.o.o. Tuzla, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Tuzlaprevoz» d.o.o. Tuzla podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj 003-0-
Gž-06-000143 od 30. maja 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. «Tuzlaprevoz» d.o.o. Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa direktor Rešad Softić, podnio je 17. jula 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 003-
0-Gž-06-000143 od 30. maja 2006. godine. Apelant je, na traženje Ustavnog suda, 13. oktobra 2006. godine dopunio apelaciju.
2. Presudom Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-743/02 od 23. decembra 2002. godine, obavezan je apelant da Enveru Krdžaliću (u daljnjem tekstu: tužitelj) na ime naknade plate za vrijeme čekanja u periodu od 1. frebruara 2000. godine do 31. jula 2002. godine isplati mjesečne iznose precizirana u izreci, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do konačne isplate, sve u roku od 8 dana od dana prijema prepisa presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja, te je obavezan apelant da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 297,00 KM, sve u roku od 8 dana od dana prijema prepisa presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
3. Presudom Kantonalnog suda, broj Gž-731/03 od 23. januar 2004. godine, uvažena je apelantova žalba, prvostepena presuda preinačena u dijelu odluke o kamati tako da iste počinju teći počev od 9. aprila 2002. godine, kao dana podnošenja tužbe, umjesto od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa. U preostalom dijelu prvostepena presuda je potvrđena.
4. Rješenjem Općinskog suda, broj P-743/02 od 23. novembra 2005. godine, odbačen je apelantov prijedlog za ponavljanje postupka, izjavljen protiv presude Općinskog suda, broj P-743/02 od 23. decembra 2002. godine.
5. Rješenjem Općinskog suda, broj P-743/02 od 29. decembra 2005. godine, odbačena je apelantova žalba protiv rješenja Općinskog suda, broj P-743/02 od 23. novembra 2005. godine, uz obrazloženje da je ista neblagovremena.
6. Rješenjem Kantonalnog suda, broj 003-0-Gž-06-000143 od 30. maja 2006. godine, uvažena je apelantova žalba na rješenje prvostepenog suda, broj P-743/02 od 29. decembra 2005. godine i ožalbeno rješenje ukinuto, a apelantova žalba izjavljena na rješenje prvostepenog suda, broj P-743/02 od 23. novembra 2005. godine je odbijena i prvostepeno rješenje potvrđeno.
7. Apelant smatra da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
9. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na rješenja koja su donosena u postupku u kojem je Kantonalni sud odlučivao o prijedlogu apelanta za ponavljanje parničnog postupka pravosnažno okončanog presudom Općinskog suda, broj P-743/02 od 23. decembra 2002. godine, koja je djelomično preinačena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-731/03 od 23. januara 2004. godine. Ustavni sud smatra da je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne utvrđuje «osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Analogno iznesenom stavu u postupku povodom prijedloga za ponavljanje pravosnažno okončanog parničnog postupka se ne određuju građanska prava i obaveze apelanta. U ovom postupku odlučuje se samo o tome da li će biti odobreno ponovno suđenje ili ne.
10. Ustavni sud primjećuje da se u parničnom postupku pred Općinskim i Kantonalnim sudom, u kojem je donesena pravosnažna presuda broj P-743/02 od 23. decembra 2002. godine, koja je djelomično preinačena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-731/03 od 23. januara 2004. godine i protiv apelanta usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, odlučivalo o njegovim građanskim pravima i obavezama koje štiti član 6. stav 1. Evropske konvencije i imovinskim pravima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U postupku koji je slijedio, po prijedlogu apelanta za ponavljanje pravosnažno okončanog parničnog postupka, odlučivalo se isključivo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje navedenog postupka. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju pozivanje apelanta na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilno sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović