Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2136/06 (H. P.)

Odluka donesena 27. 02. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2136/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 02. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 27. februara 2008. godine, u predmetu broj AP 2136/06, rješavajući apelaciju Hadžana Perle, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hadžana Perle podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Goraždu, broj 005-0-GŽ-

06 000 078 od 21. juna 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Hadžan Perla (u daljnjem tekstu: apelant), iz Goražda, koga zastupa Esad Muminović advokat iz Goražda, podnio je 14. jula 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Goraždu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 005-0-GŽ-06 000 078 od 21. juna 2006. godine.

2. Općinski sud u Goraždu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je, odlučujući po tužbi Investicijske banke Federacije Bosne i Herecgovine (u daljnjem tekstu: tužiteljica) protiv apelanta, radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 27.256,00 KM, donio presudu, broj P-414/03 od 23. aprila 2004. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-143/04 od 13. oktobra 2004. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice.

3. Nezadovoljna drugostepenom presudom, tužiteljica je izjavila reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Herecgovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), koji je rješenjem, broj Rev-909/04 od 16. marta 2006. godine, usvojio reviziju, pobijanu presudu ukinuo u cjelosti i predmet vratio drugostepenom sudu na ponovno suđenje.

4. Kantonalni sud je, rješavajući po uputi Vrhovnog suda, donio presudu, broj 005-0-GŽ-06 000 078 od 21. juna 2006. godine, kojom je djelimično uvažio žalbu tužiteljice te preinačio presudu Općinskog suda, broj P-414/03 od 23. aprila 2004. godine, na način da je udovoljio dijelu tužbenog zahtjeva usmjerenom na raskid Ugovor o kreditu, te je obavezao apelanta da tužiteljici na ime glavnog duga isplati iznos od 23.848,00 KM sa kamatama kako je precizirano u izreci presude. Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva, za isplatu glavnog duga u iznosu od 3.408,00 KM, tužiteljica je odbijena. U obrazloženju presude je navedeno da su žalbeni navodi tužiteljice o postojanju aktivne legitimacije pravilni, jer iz navedenog ugovora proizilazi da je davalac kredita na tužiteljicu prenio ovlaštenja na preduzimanje svih zakonskih mjera u cilju naplate potraživanja, što predstavlja komisioni posao u smislu člana 771., a u vezi sa odredbom člana 305. Zakona o obligacionim odnosima.

5. Apelant protiv navedene presude nije izjavio reviziju, već je podnio apelaciju Ustavnom sudu.

6. Apenat navodi da su osporenom presudom povrijeđena njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant dalje navodi da nije izjavio reviziju budući da iz rješenja Vrhovnog suda, broj Rev-909/04 od 16. marta 2006. godine, kojim je usvojena revizija tužiteljice te predmet vraćen drugostepenom sudu na ponovno suđenje, jasno proizilazi stanovište Vrhovnog suda o konkretnom predmetu .

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. Neovisno od apelantovih navoda da nije izjavio reviziju iz razloga što mu je stav Vrhovnog suda poznat, budući da je Kantonalni sud osporenu odluku donio upravo po uputama sadržanim u rješenju Vrhovnog suda, broj Rev-909/04 od 16. marta 2006. godine, Ustavni sud konstatira da je apelant protiv presude Kantonalnog suda, mogao, shodno članu 237. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH», br. 53/03, 73/05 i 19/06- u daljnjem tekstu: ZPP), izjaviti reviziju Vrhovnom sudu Federacije BiH.

10. Naime, prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S obzirom da je osporenom presudom apelant dužan tužiteljici isplatiti dug u iznosu od 23.848,00 KM, proizilazi da «vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude» prelazi 10.000,00 KM. Dakle, u smislu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku, revizija apelanta bi po ovom osnovu bila dopuštena. Apelant je stoga bio dužan izjaviti reviziju prije obraćanja Ustavnom sudu. Propustom da izjavi reviziju apelant se lišilo mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda, čime je propustio iscrpiti djelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2136/06 (H. P.) | Sudska praksa | Aktio