Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2708/06 (B. O., M. O., Z. O. i V. O.)
Odluka donesena 27. 02. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2708/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 02. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 27. februara 2008. godine, u predmetu broj AP-2708/06, rješavajući apelaciju Bećira Omerčevića i dr, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Bećira Omerčevića, Mirsada Omerčevića, Zulfera Omerčevića i Vehbije Omerčevića, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-563/05 od 18. jula 2006. godine i presude Kantonalnog suda u Zenici, broj Gž-1190/04 od 23. marta 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Bećir Omerčević, Mirsad Omerčević, Zulfer Omerčević i Vehbija Omerčević (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Ribnice, Općina Zavidovići, koje zastupa Mirsad Suljić, advokat iz Zavidovića, podnijeli su 23. septembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-563/05 od 18. jula 2006. godine i presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-1190/04 od 23. marta 2005. godine.
2. Općinski sud u Zavidovićima (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je presudom, broj P-
22/03-Z od 25. maja 2004. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-1190/04 od 23. marta 2005. godine, odbio tužbeni zahtjev apelanata , kojim su tražili da sud utvrdi da se da su suvlasnici i posjednici parcele k.č. broj 381/, sa generalijama kao u presudi, te da se tužena IP «Krivaja» d.d. Zavidovići obaveže da trpi da se apelanti u katastru i zemljišnoj knjizi upišu na navedenoj nekretnini kao suvlasnici i posjednici sa dijelom od po ¼. Apelanti su protiv drugostepene presude izjavili reviziju Vrhovnom sudu.
3. Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-563/05 od 18. jula 2006. godine, odbacio reviziju kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbom člana 237. stav 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog djela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM, a izuzetno Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocjeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Vrhovni sud je, nadalje, naveo da su apelanti označili vrijednost spora u iznosu od 10.000 KM što je ispod propisanog cenzusa, te da po ocjeni suda odlučivanje o reviziji u ovom predmetu nije u smislu člana 237. stav 3. ZPP od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te je revizija apelanata odbačena kao nedopuštena.
4. Apelanti smatraju da je pobijanom odlukom Vrhovnog suda povrijeđeno njihovo pravo dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u konkretnom slučaju, tj. da li su apelanti iscrpili sve efektivne pravne lijekove i podnijeli apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da su apelanti protiv osporene presude Kantonalnog suda izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-563/05 od 18. jula 2006. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj Gž-1190/04 od 23. marta 2005. godine.
9. S obzirom na to da je apelantima presuda Kantonalnog suda uručena 31. marta 2005. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 23. septembra 2006. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Kantonalnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović