Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2727/06 (D. R.)
Odluka donesena 27. 02. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2727/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 02. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 27. februara 2008. godine, u predmetu broj AP 2727/06, rješavajući apelaciju Drene Ramić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Drene Ramić podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj U-451/04 od 26. jula 2006. godine, Rješenja Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske, broj 05/5-534-1079/03 od 14. jula 2004. godine i Zaključka Odjeljenja za boračko-invalidsku zaštitu Opštinske uprave Opštine Prijedor, broj 03-534-12/04 od 2. juna 2004. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Drena Ramić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Prijedora, podnijela je 26. septembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj U-451/04 od 26. jula 2006. godine, Rješenja Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 05/5-534-1079/03 od 14. jula 2004. godine i Zaključka Odjeljenja za boračko-invalidsku zaštitu Opštinske uprave Opštine Prijedor (u daljnjem tekstu: Uprava), broj 03-
534-12/04 od 2. juna 2004. godine.
2. Zaključkom Uprave, broj 03-534-12/04 od 2. juna 2004. godine, koji je potvrđen rješenjem Ministarstva, broj 05/5-534-1079/03 od 14. jula 2004. godine, odbačen je kao neblagovremen zahtjev apelantice za priznavanje statusa civilne žrtve rata. U obrazloženju zaključka Uprava navodi da je apelantica navedeni zahtjev podnijela nakon proteka roka za podnošenje takvog zahtjeva koji je određen članom 37. Zakona o zaštiti civilnih žtrava rata («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 25/93 i 32/94; u daljnjem tekstu: Zakon).
3. Nezadovoljna ishodom postupka po izjavljenoj žalbi apelantica je tužbom Vrhovnom sudu protiv rješenja Ministarstva pokrenula upravni spor zahtjevajući da se tužba uvaži i poništi osporeno rješenje. Vrhovni sud je presudom, broj U-451/04 od 26. jula 2006. godine, tužbu apelantice odbio kao neosnovanu navodeći da su Uprava i Ministarstvo postupili pravilno i u skladu sa zakonom kada su zahtjev apelantice, nesporno podnesen 26. septembra 2003. godine, dakle po proteku zakonskog roka od pet godina od dana prestanka ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti, ocjenili neblagovremenim. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da se zahtjev za priznavanje nekog od prava predviđenih u Zakonu, kako je to propisano članom 37. Zakona, može se podnijeti u roku od pet godina od dana početka primjene Zakona, te je u tom smislu 8. juli 2001. godine bio i posljednji dan proteka petogodišnjeg roka od dana početka primjene ovog Zakona, zbog čega je nepodnošenje tog zahtjeva u prekluzivnom roku nužno vodilo njegovom odbacivanju. Ta prekluzivnost podrazumijeva njegovu strogu određenost, bez mogućnosti njegovog produžavanja.
4. Apelantica smatra da joj je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju, odredbom člana 37. stav 1. Zakona bilo je propisano da se zahtjev za priznavanje prava po ovom zakonu može podnijeti u roku od pet godina od dana početka primjene ovog zakona, odnosno od dana kada je lice, pod okolnostima propisanim Zakonom, zadobilo oštećenje organizma, ili je ubijeno, poginulo, umrlo ili nestalo.
8. Kako apelantica nije postupila prema navedenoj odredbi Zakona, Odjeljenje za boračko-invalidsku zaštitu je njen zahtjev odbacilo iz formalnih razloga, kao neblagovremen, što su potvrdili Ministarstvo i Vrhovni sud.
9. Dakle, pobijanim odlukama nije odlučeno o zahtjevu apelantice za utvrđivanje svojstva civilne žrtve rata i prava na porodičnu invalidninu, već je zahtjev odbačen iz formalnih razloga, obzirom da nije podnesen u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica je morala blagovremeno podnijeti zahtjev ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja zahtjeva, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelantica neblagovremenim podnošenjem zahtjeva Odjeljenju za boračko-invalidsku zaštitu, kao prvostepenom organu, nije efektivno iscrpila pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnijela zahtjev, na temelju kojeg nadležni organi uprave i Vrhovni sud nisu mogli meritorno odlučivati, jer isti nije ispunjavo formalne uslove.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović