Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2779/06 (J. K.)
Odluka donesena 27. 02. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2779/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 02. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 27. februara 2008. godine, u predmetu broj AP 2779/06, rješavajući apelaciju Jove Kosmajaca, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jove Kosmajaca, podnesena protiv presude Okružnog suda Bijeljina, broj Gž-905/05 od 29. juna 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Jovo Kosmajac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Pala, koga zastupa Milan Trbojević advokat iz Banja Luke, podnio je 6. oktobra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda Bijeljina (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-905/05 od 29. juna 2006. godine. Apelant je 23. februara 2007. godine dostavio dopunu apelacije.
2. Vlada Republike Srpske je rješenjem, broj 01/1-020-827-04 od 2. jula 2004. godine, pozivajući se na odluku Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Visoki predstavnik), broj 260/04 od 30. juna 2004. godine, apelanta razriješila dužnosti direktora Fonda PIO sa danom donošenja rješenja.
3. Rješenjem Fonda PIO, broj 1399/04 od 26. jula 2004. godine, utvrđeno je da apelantu prestaje radni odnos sa danom 30. juni 2004. godine te da prestanak radnog odnosa traje privremeno dok traju mjere iz odluke Visokog predstavnika. Tačkom dva izreke rješenja je navedeno da će se na osnovu rješenja izvršiti odjava penzijskoinvalidskog i zdravstvenog osiguranja.
4. Rješenjem Fonda PIO, broj 2833/04 od 1. decembra 2004. godine, odbijen je kao neosnovan zahtjev apelanta za zaštitu prava iz radnog odnosa podnesen protiv rješenja, broj 1399/04 od 26. jula 2004. godine
5. Osnovni sud u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) donio je presudu, broj P.1380/04 od 12. oktobra 2005. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj Gž-905/05 od 29. juna 2006. godine, kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio poništenje rješenja tuženog Fonda PIO, broj 1399/04 od 26. jula 2004. godine, uz obavezu tuženog da apelanta vrati na posao i isplati mu pripadajuću platu počev od 1. jula 2004. godine do povratka na posao. U obrazloženju presude je navedeno da je odluka Visokog predstavnika konačna i obavezujuća i da se domaći sud ne može upusti u suštinsku ocjenu pravne valjanosti navedene odluke, koja je dio međunarodnog prava, da međunarodno pravo ima primat u odnosu na domaće pravo, te da je rješenjem tuženog , broj 1399/04 od 26. jula 2004. godine, faktički samo konstatovano da je apelantu prestao radni odnos na osnovu navedene odluke Visokog predstavnika.
6. Apelant smatra da su osporenom presudom Okružnog suda povrijeđena njegova ustavna prava iz člana II/1. i II/3.e) i II/6. Ustava Bosne i Hercegovine i pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
8. S obzirom na to da je zastupniku apelanta 14. jula 2006. godine uručena presuda Okružnog suda, broj Gž-905/05 od 29. juna 2006. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 6. oktobra 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović