Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2853/06 (L. M. iz Ljubuškog, J. Š., M. J., I. N., S. Š.-I., B. M. i L. V.)

Odluka donesena 27. 02. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2853/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 02. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 27. februara 2008. godine, u predmetu broj AP 2853/06, rješavajući apelaciju Ljubice Medić i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ljubice Medić, Jure Škegro, Mare Jurković, Ive Novosel, Stojke Škegro-Ivanac, Božidara Magovca i Ljiljanke Vokić podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Fedracije Bosne i Herecgovine, broj Rev-748/05 od 13. jula 2006. godine, presude Kantonalnog suda Široki Brijeg, broj Gž-72/05 od 8. aprila 2005. godine i presude Općinskog suda u Ljubuškom, broj P.295/01 od 15. decembra 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Ljubica Medić iz Ljubuškog, Jure Škegro, Mara Jurković, Iva Novosel, Stojka Škegro-

Ivanac, Božidar Magovc i Ljiljanka Vokić iz Zagreba (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Anka Hrstić odvjetnica iz Ljubuškog, podnijeli su 14. oktobra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Fedracije Bosne i Herecgovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-748/05 od 13. jula 2006. godine i presude Kantonalnog suda Široki Brijeg (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-72/05 od 8. aprila 2005. godine i presude Općinskog suda u Ljubuškom (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P.295/01 od 15. decembra 2004. godine, .

2. Presudom Općinskog suda, broj P 295/01 od 15. decembra 2004. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-72/05 od 8. aprila 2005. godine, odbijen je tužbeni zahtjev Mate Škergo protiv "Vinarija" d.o.o. Ljubuški (u daljnjem tekstu: tuženi), za utvrđivanje stanarskog prava na stan u prizemlju-središnjem dijelu zgrade na Plantaži-Radišići, koja je vlasništvo tuženog. Nezadovoljan navedenim presudama Mato Škergo izjavio je reviziju Vrhovnom sudu.

3. Budući da je Mate Škergo umro 1. maja 2005. godine, Općinski sud je, postupajući u ostavinskom predmetu, donio je rješenje o nasljeđivanju, broj O.236/05 od 7. oktobra 2005. godine, kojim se za zakonske nasljednike ostavinske imovine ostavitelja pokojnog Mate Škergo proglašavaju apelanti, kako je to precizirano u izreci rješenja.

4. Apelanti i tuženi su 28. aprila 2006. godine zaključili izvansudsku nagodbu, kojom su se sporazumjeli da bez obzira na odluku Vrhovnog suda po reviziji, tuženi isplati apelantima, kao pravnim sljednicima pokojnog Mate Škergo, iznos od 100.000,00 kuna, na ime spornog stambenog prostora.

5. Odlučujući o reviziji pravnog prednika apelanata Vrhovni sud je donio rješenje, broj Rev-748/05 od 13. jula 2006. godine, kojim se revizija odbacuje. U obrazloženju rješenja je navedeno da je revizija odbačena kao nedopuštena u smislu člana 237. stava 2. Zakona o parničnom postupku. Sud je ispitao dopustivost revizije i po kriteriju uslova iz člana 237. stava 3. istog zakona te zaključio da se u konkretnom slučaju ne radi o odlučivanju od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

6. Apelanti smatraju da su osporenom presudom Vrhovnog suda povrijeđena njihova ustavna prava na pravično suđenje i imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

8. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od

18. januara 2005. godine).

9. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je prednik apelanata protiv osporene presude Kantonalnog suda izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-

748/05 od 13. jula 2006. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj Gž-72/05 od 8. aprila 2005. godine.

10. S obzirom na to da je zastupnici apelanata 21. aprila 2005. godine uručena presuda Kantonalnog suda, broj Gž-72/05 od 8. aprila 2005. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 14. oktobra 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2853/06 (L. M. iz Ljubuškog, J. Š., M. J… | Sudska praksa | Aktio