Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3051/06 (T. D.)
Odluka donesena 27. 02. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3051/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 02. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 27. februara 2008. godine, u predmetu broj AP 3051/06, rješavajući apelaciju Tereze Džeba, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Tereze Džeba podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 007-0-Gž-06-000 906 od 7. septembra 2006. godine i Rješenja Općinskog suda u Mostaru broj P. 330/01-I od 12. maja 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Tereza Džeba (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Odvjetnički ured Sesar-
Ćurić, iz Mostara, podnijela je 10. novembra 2006 godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 007-0-Gž-06-000 906 od 7. septembra 2006. godine i Rješenja Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P. 330/01-I od 12. maja 2006. godine.
2. Apelantica je podnijela tužbu Općinskom sudu protiv Jelke Blažević i Veselina Blaževića (u daljnjem tekstu: tuženi) sa zahtjevom da se naloži tuženim da uklone objekte izgrađene na zemljištu označenom kao k.č. broj 721/11 (nova k.č. broj 2837/3) k.o. Slipčići i to u dijelu koji služi kao pristupni put na nekretnine apelantice označene kao k.č. broj 734/6 (nova k.č. broj 2838) i k.č. broj 721/11 (nova k.č. broj 2837/3) k.o. Slipčići, kao i da joj naknade troškove parničnog postupka.
3. Općinski sud je donio Rješenje broj P. 330/01-I od 12. maja 2006. godine kojim se oglasio apsolutno nenadležnim za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari i tužbu apelantice odbacio. Apelantica je obavezana da tuženim naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 936,00 KM u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. U obrazloženju svog rješenja Općinski sud je naveo da je nakon provedenog postupka utvrdio da apelantica traži uklanjanje bespravno izgrađenih pomoćnih objekata tuženih sa zemljišta označenog kao k.č br. 721/11 i 721/10, koje je državna svojina, a što spada u isključivu nadležnost urbanističko-građevinske inspekcije shodno odredbama Zakona o prostornom uređenju.
4. Odlučujući o žalbi apelantice protiv Rješenja Općinskog suda broj P. 330/01-I od 12. maja 2006. godine Kantonalni sud je donio Rješenje broj 007-0-Gž-06-000 906 od 7. septembra 2006. godine kojim je žalba apelantice odbijena kao neosnovana i prvostepeno rješenje potvrđeno.
5. Apelantica smatra da joj je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.»
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju redovni sudovi su se oglasili apsolutno nenadležnim za postupanje po tužbi apelantice kojom je tražila da se naloži tuženim da uklone bespravno izgrađene objekte sa zemljišta u dijelu koji služi kao pristupni put njenim nekretninama. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je odredbama člana 210. stav 1. tačka 7. Zakona o prostornom uređenju («Službeni list Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine» br. 9/87, 23/88, 24/89, 10/90, 14/90, 15/90 i 14/91) propisano da urbanističko-građevinski inspektor, u vršenju inspekcijskog nadzora, ima pravo i dužnost da naredi rušenje građevine ili njenih dijelova, kao i drugih objekata i uspostavljanje prvobitnog stanja na teret investitora ako utvrdi da je građenje izvršeno bez odobrenja. Dakle, iz naprijed navedenih zakonskih odredbi jasno proizlazi da su za rušenje bespravno izgrađenih objekata nadležni upravni organi, a ne redovni sudovi. Daljnja posljedica obraćanja nenadležnom organu je zaključak da apelantica ne koristi djelotvoran pravni lijek u smislu principa iscrpljivanja pravnih lijekova. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović