Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3067/06 (M. L.)

Odluka donesena 27. 02. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3067/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 02. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 27. februara 2008. godine, u predmetu broj AP 3067/06, rješavajući apelaciju Miloje Lambeta, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Miloje Lambeta podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-

0-Rev-06-000 192 od 22. septembra 2006. godine i Presude Okružnog suda u Trebinju, broj Gž-20/05 od 16. novembra 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Miloje Lambeta (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trebinja, koga zastupa Drago Babić, advokat iz Bileće, podnio je 11. novembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-06-000 192 od 22. septembra 2006. godine i Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-20/05 od 16. novembra 2005. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-136/03 od 11. novembra 2004. godine, usvojen je tužbeni zahtjev apelanta podnesen protiv OŠ "Vuk Karadžić iz Trebinja (u daljnem tekstu: tužena), radi činjenja, te obavezana je tužena da sa apelantom zaključi ugovor o zakupu dvosobnog stana pobliže opisanog u dispozitivu presude, te mu omogući otkup istog u roku od 30 dana i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.260,00 KM. Tužena je Okružnom sudu podnijela žalbu protiv prvostepene presude.

3. Okružni sud je donio presudu, broj Gž-20/05 od 16. novembra 2005. godine, kojom je usvojio žalbu i presudu prvostepenog suda preinačio, na način da je apelanta sa postavljenim tužbenim zahtjevom odbio, te ga obavezao da tuženoj na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 997,50 KM.

4. Vrhovni sud je rješenjem, broj 118-0-Rev-06-000 192 od 22. septembra 2006. godine, odbacio apelantovu reviziju, obrazažući da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03 i 74/05) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog djela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Vrhovni sud dalje navodi da je tužitelj u tužbi podnesenoj 14. maja 2003. godine naveo vrijednost spora u iznosu od 5.000,00 KM, pa kako vrijednost pobijanog djela ne prelazi 10.000,00 KM, a po ocjeni suda odlučivanje o reviziji u ovom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, to je i odlučeno na osnovu člana 247. Zakona o parničnom postupku i revizija je odbačena kao nedozvoljena.

5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Apelant smatra da je u konkretnome predmetu Vrhovni sud trebao primijeniti odredbu članka 237. stavak 3. ZPP-a budući se radi o predmetu koji bi bio od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine i odluku Ustavnog suda, broj AP-3432/06 od 6. marta 2007. godine).

8. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav

1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-06-000 192 od 22. septembra 2006. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Okružnog suda, broj Gž-20/05 od 16. novembra 2005. godine.

9. Obzirom na to da je apelantu 24. novembra 2005. godine uručena Presuda Okružnog suda broj Gž-20/05 od 16. novembra 2005. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 11. novembra 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3067/06 (M. L.) | Sudska praksa | Aktio