Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3194/06 (G. V.)
Odluka donesena 27. 02. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3194/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 02. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 27. februara 2008. godine, u predmetu broj AP-3194/06, rješavajući apelaciju Gorana Vujovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gorana Vujovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-
0-Rev-06-000 190 od 8. septembra 2006. godine, presude Okružnog suda u Trebinju, broj Gž-500/04 od 10. novembra 2005. godine i presude Osnovnog suda u Trebinju, broj P-109/03 od 18. oktobra 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Goran Vujović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bileće, koga zastupa Drago Babić, advokat iz Bileće, podnio je 25. novembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-06-000 190 od 8. septembra 2006. godine, presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-500/04 od 10. novembra 2005. godine i presude Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-109/03 od 18. oktobra 2004. godine.
2. Presudom Osnovnog suda, broj P-109/03 od 18. oktobra 2004. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj Gž-500/04 od 10. novembra 2005. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelanta protiv tužene Republike Srpske, Ministarstva unutrašnjih poslova Banjaluka (u daljnjem tekstu: tuženi), kojim je tražio da se ponište kao nezakonita rješenja tuženog broj 05/2-
126-796 od 25. novembra 2002. godine i rješenje broj 05/2-126-796 od 18. marta 2003. godine, te da se obaveže tuženi da apelanta vrati u radni odnos na mjesto inspektora za kontrolu kretanja i boravka stranaca Odsjeka za strance, Odjeljenja za pravne, kadrovske i poslove stranaca CJB Trebinje, te da apelantu nadoknadi troškove postupka, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Apelant je je protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu.
3. Vrhovni sud je rješenjem, broj 118-0-Rev-06-000 190 od 8. septembra 2006. godine, odbacio reviziju kao nedopuštenu. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud je naveo da je apelant u tužbi označio vrijednost predmeta spora u iznosu od 5.000,00 KM i da isti nije mijenjao do kraja postupka pred prvostepenim sudom. S obzirom da vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, koji je propisan odredbama člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03 i 74/05), Vrhovni sud je naveo da je revizija apelanata nedozvoljena. Nadalje, Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
4. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je rješenjem, broj 118-0-Rev-02-000 190 od 8. septembra 2006. godine, odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanta izjavljenu protiv presude Okružnog suda, broj Gž-500/04 od 10. novembra 2005. godine. Obzirom na navedeno, nesporno je da je u slučaju apelanta revizija bila neefektivan pravni lijek, iz čega proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Okružnog suda, broj Gž-500/04 od 10. novembra 2005. godine.
8. S obzirom na to da je apelantu presuda Okružnog suda, broj Gž-500/04 od 10. novembra 2005. godine, uručena 22. novembra 2005. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 25. novembra 2006. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda .
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović