Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3225/06 (M. Š.)
Odluka donesena 27. 02. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3225/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 02. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 27. februara 2008. godine, u predmetu broj AP 3225/06, rješavajući apelaciju Mehmeda Švrake, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mehmeda Švrake podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-
0-Rev-06-000 492 od 1. septembra 2006. godine, Presude Okružnog suda u Banjaluci broj Gž-1516/03 od 8. jula 2005. godine i Presude Osnovnog suda u Prijedoru broj P-101/01 od 29. maja 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Mehmed Švraka (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sanskog Mosta, kojeg zastupa Slavica Bajić, advokat iz Prijedora, podnio je 30. novembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-06-000 492 od 1. septembra 2006. godine, Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž-1516/03 od 8. jula 2005. godine i Presude Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-101/01 od 29. maja 2003. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj P-101/01 od 29. maja 2003. godine utvrđeno je da Alemi Švraka i Kadiri Švraka (u daljnjem tekstu: tužiteljice) pripada jače pravo na posjed nekretnina upisanih u p.l. broj 325/02 k.o. Rakovčani, što je apelant dužan priznati i tužiteljicama predati u posjed predmetne nekretnine, kao i naknaditi im troškove parničnog postupka u iznosu od 1.170,00 KM, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
3. Odlučujući o žalbi apelanta protiv Presude Osnovnog suda broj P-101/01 od 29. maja 2003. godine Okružni sud je donio Presudu broj Gž-1516/03 od 8. jula 2005. godine kojom je žalba apelanta odbijena i prvostepena presuda potvrđena.
4. Protiv Presude Okružnog suda broj Gž-1516/03 od 8. jula 2005. godine apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu koji je Rješenjem broj 118-0-Rev-06-000 492 od 1. septembra 2006. godine odbacio apelantovu reviziju. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbe člana 382. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP; «Službeni list Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije» broj 4/77 i «Službeni glasnik Republike Srpske» br. 17/93, 14/94 i 32/94), u vezi sa čl. 1. i 5. Uredbe o uvođenju konvertibilne marke kao sredstva plaćanja («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 28/97), kojima je propisano da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje neke druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora koju je tužilac u tužbi naveo ne prelazi 800,00 KM. Sud je naveo da u tužbi nije naznačena vrijednost predmeta spora, ali da je uz tužbu priložen dokaz o uplati takse na tužbu u iznosu od 10,00 KM, što znači da vrijednost predmeta spora ne prelazi 100,00 KM, shodno tarifnom broju 1. stav 1. Taksene tarife («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 18/99) zbog čega je odbacio reviziju kao nedozvoljenu.
5. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je Rješenjem broj 118-0-Rev-06-000 492 od 1. septembra 2006. godine odbacio kao nedozvoljenu reviziju apelanta izjavljenu protiv Presude Okružnog suda broj Gž-1516/03 od 8. jula 2005. godine. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Okružnog suda broj Gž-1516/03 od 8. jula 2005. godine.
9. Ustavni sud, u konkretnom slučaju, nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena Presuda Okružnog suda broj Gž-1516/03 od 8. jula 2005. godine, s obzirom da je Vrhovni sud Rješenjem broj 118-0-Rev-06-000 492 od 1. septembra 2006. godine odbacio reviziju kao nedozvoljenu protiv predmetne presude, pa se samo po sebi podrazumijeva da je apelant Presudu Okružnog suda broj Gž-1516/03 od 8. jula 2005. godine primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 30. novembra 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Okružnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović