Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3234/06 (Tvornica građevinske armature d.d. Stolac)
Odluka donesena 27. 02. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3234/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 02. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 27. februara 2008. godine, u predmetu broj AP 3234/06, rješavajući apelaciju Tvornice građevinske armature d.d. Stolac, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Tvornice građevinske armature d.d. Stolac, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-415/04 od 2. juna 2005. godine, rješenja Kantonalnog suda Široki Brijeg, broj Pž.36/00 od 26. oktobra 2000. godine, i rješenja Općinskog suda u Širokom Brijegu, broj Plp.3/00 od 3. augusta 2000. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Tvornica građevinske armature d.d. Stolac (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Dušanka Šoljić-Ćorić, advokatica iz Mostara, podnio je 1. decembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-415/04 od 2. juna 2005. godine, rješenja Kantonalnog suda Široki Brijeg (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Pž.36/00 od 26. oktobra 2000. godine, i rješenja Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj Plp.3/00 od 3. augusta 2000. godine.
2. Općinski sud je, u postupku koji je apelant pokrenuo protiv preduzeća «DADA COMMERCE» iz Posušja radi naplate dugovanja u iznosu od 24.523,17 KM, donio rješenje, broj Plp.3/00 od 3. augusta 2000. godine, kojim je odbacio tužbu apelanta sa prijedlogom za izdavanje platnog naloga. Općinski sud je obrazložio da apelant nije učinio vjerovatnim postojanje pravnog interesa za izdavanje platnog naloga.
3. Rješavajući po žalbi apelanta protiv rješenja Općinskog suda, broj Plp.3/00 od 3. augusta 2000. godine, Kantonalni sud je donio rješenje, broj Pž.36/00 od 26. oktobra 2000. godine, kojim je žalbu apelanta odbio kao neosnovanu i prvostepeno rješenje potvrdio.
4. Apelant je protiv rješenja Kantonalnog suda, broj Pž.36/00 od 26. oktobra 2000. godine, izjavio reviziju, koju je Vrhovni sud obacio rješenjem, broj Rev-415/04 od 2. juna 2005. godine. Vrhovni sud je naveo da je revizija nedopuštena, obzirom da se u konkretnom slučaju radi privrednom sporu u kojem je, kao vrijednost spora utvrđen iznos od 24.523, 17 KM, a članom 489. Zakona o parničnom postupku propisano je da je revizija nedopuštena ukoliko osporeni dio presude ne prelazi iznos od 25.000 KM.
5. Apelant navodi da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, pravo na nediskriminaciju, iz člana II. 4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 106/04 od 18. januara 2005. godine i AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).
8. Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-415/04 od 2. juna 2005. godine, odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanta izjavljene protiv rješenja Kantonalnog suda, broj Pž.36/00 od 26. oktobra 2000. godine. Obzirom na navedeno, nesporno je da je u slučaju apelanta revizija bila neefektivan pravni lijek, iz čega proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu rješenje Kantonalnog suda, broj Pž.36/00 od 26. oktobra 2000. godine.
9. S obzirom na to da je, prema dokazima u spisu, apelantu rješenje Kantonalnog suda, broj Pž.36/00 od 26. oktobra 2000. godine, uručeno 15. novembra 2000. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 1. decembra 2006. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporeno rješenje Kantonalnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović