Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3261/06 (Z. T. i B. T.)

Odluka donesena 27. 02. 2008.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3261/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 02. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 27. februara 2008. godine, u predmetu broj AP 3261/06, rješavajući apelaciju Zorana Tepića i Borinke Tepić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Zorana Tepića i Borinke Tepić, podnesena zbog dužine trajanja krivičnog postupka u predmetu Osnovnog suda u Derventi, broj 13 84 K 002892 02 K (K-79/02), zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Zoran Tepić i Borinka Tepić (u daljnjem tekstu: apelanti), iz Dervente, koje zastupa Slavko Mikač, advokat iz Dervente, podnijeli su 4. decembra 2006. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku od strane Osnovnog suda u Derventi (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), u krivičnom predmetu koji se vodi pod brojem, 13 84 K 002892 02 K (K-79/02).

2. Obzirom da se apelacije AP 3261/06 i AP 3262/06 odnose na isti činjenični i pravni osnov, te da se odnose na isti predmet Osnovnog suda, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 3261/06.

3. Osnovni sud je donio presudu, broj K-37/94 od 15. maja 1995. godine, kojom je D.I. oglašen krivim jer je oštećenog S.T. lišio života, čime je počinio krivično djelo ubistva iz člana 36. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske-Posebni dio, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset godina.

4. Odlučujući o žalbi oštećenog, Viši sud u Doboju je donio rješenje, broj Kž-78/96 od 21. maja 1996. godine, kojom je ukinuo presudu Osnovnog suda, broj K-37/94 od 15. maja 1995. godine, i predmet vratio na ponovno suđenje.

5. U ponovnom postupku, Osnovni sud je donio presudu, broj K-51/96 od 29. novembra 2001. godine, kojom je S.T. oglašen krivim za krivično djelo ubistva iz nehata, iz člana 38. Krivičnog zakona Republike Srpske-Posebni dio, te mu se određuje kazna zatvora u trajanju od četiri godine.

6. Okružni sud u Doboju je, ponovo rješenjem, broj KŽ-99/02 od 19. juna 2002. godine, odlučujući po žalbi okrivljenog, ukinuo presudu Osnovnog suda, broj K-51/96 od 29. novembra 2001. godine, i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Predmet se trenutno pred Osnovnim sudom vodi pod brojem 13 84 K 002892 02 K (K-79/02).

7. Apelanti se žale na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Navode da krivični postupak protiv S.T. neopravdano dugo traje, te da Osnovni sud niti nakon više od 13 godina od podnošenja optužnice nije donio pravosnažnu presudu čime se po apelantima gubi svrha kažnjavanja jer «onaj koji je počinio krivično djelo nije pravosnažnom sudskom presudom dobio zasluženu kaznu». Apelanti traže da Ustavni sud obaveže Republiku Srpsku da im, kao članovima porodice oštećenog, zbog duševnih bolova koje preživljavaju, isplati naknadu od po 1.000,00 KM za svaku godinu trajanja krivičnog postupka.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

9. Apelanti u konkretnom slučaju navode povredu njihovih prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u vezi sa dužinom trajanja krivičnog postupka koji se vodi protiv S.I.

10. Međutim, Ustavni sud konstatuje da apelanti u navedenom postupku nisu niti osumnjičeni niti okrivljeni za krivično djelo, već se njihov zahtjev, kao članova porodice oštećenog, odnosi na krivični postupak protiv drugog lica. U vezi s tim, opravdano se postavlja pitanje uživaju li apelanti u ovom slučaju zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji priznaje pravo svakog pojedinca na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega.

11. Prema jezičkom značenju, član 6. Evropske konvencije, na koji se pozivaju apelanti, u krivičnim postupcima garantuje pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Naime, samo takvo lice može se smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv drugog lica, ili ko je na drugi način zainteresiran za rezultat tog krivičnog postupka, prevazilazilo bi okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-19/02 od 17. marta 2004. godine i broj AP 408/04 od 18. januara 2005. godine).

12. Iz navedenog proizilazi da se pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne odnosi na vođenje krivičnog postupka protiv trećih lica i da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretne slučajeve. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacija u vezi sa povredom prava na pravično suđenje inkompatibilni ratione materie sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3261/06 (Z. T. i B. T.) | Sudska praksa | Aktio