Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3451/06 (R. M. i F. M.)

Odluka donesena 27. 02. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3451/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 02. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 27. februara 2008. godine, u predmetu broj AP 3451/06, rješavajući apelaciju Ramiza Murtića i Fatime Murtić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ramiza Murtića i Fatime Murtić podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Rev-1012/05 od 12. oktobra 2006. godine, Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj Gž. 499/04 od 2. septembra 2004. godine i Presude Općinskog suda u Konjicu broj P. 322/03 od 16. marta 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Ramiz Murtić i Fatima Murtić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Hamo Masleša, advokat iz Konjica, podnijeli su 26. decembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-1012/05 od 12. oktobra 2006. godine, Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž. 499/04 od 2. septembra 2004. godine i Presude Općinskog suda u Konjicu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P. 322/03 od 16. marta 2004. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj P. 322/03 od 16. marta 2004. godine poništen je ugovor o kupoprodaji stana zaključen između apelanata, kao kupaca, i preduzeća UNIS «Igman» d.o.o. Konjic, kao prodavca. Naloženo je Zemljišno-knjižnom uredu Općinskog suda da u knjizi položenih ugovora pod brojem 1275 izvrši brisanje upisa prava vlasništva apelanata na stanu koji se nalazi u ulici Civilnih žrtava rata broj 12, u Konjicu. Obavezani su apelanti i preduzeće UNIS «Igman» d.o.o. Konjic da tužitelju Slavku Puhalu solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 694,00 KM u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

3. Odlučujući o žalbi apelanata protiv Presude Općinskog suda broj P. 322/03 od 16. marta 2004. godine Kantonalni sud je donio Presudu broj Gž. 499/04 od 2. septembra 2004. godine kojom je žalba apelanata odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena.

4. Protiv Presude Kantonalnog suda broj Gž. 499/04 od 2. septembra 2004. godine apelanti su izjavili reviziju Vrhovnom sudu koji je Rješenjem broj Rev-1012/05 od 12. oktobra 2006. godine odbacio reviziju apelanata. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbe člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP; «Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 53/03) kojima je propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Sud je naveo da je, u slučaju kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu tražbinu, za ocjenu prava na izjavljivanje revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora koju tužitelj u tužbi označi, shodno odredbama člana 53. stav 2. tačka 5. i člana 316. stav 1. u vezi sa članom 321. stav 2. ZPP. S obzirom da tužitelj u predmetnoj tužbi nije označio vrijednost predmeta spora, sud je naveo da u konkretnom slučaju nije ispunjen uvjet za izjavljivanje revizije u smislu člana 237. stav 2. ZPP. Po mišljenju suda za dopuštenost revizije nisu ispunjene ni zakonske pretpostavke iz člana 237. stav 3. ZPP, zbog čega je revizija apelanata odbačena.

5. Apelanti smatraju da im je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je Rješenjem broj Rev-1012/05 od 12. oktobra 2006. godine odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanata izjavljenu protiv Presude Kantonalnog suda broj Gž. 499/04 od 2. septembra 2004. godine. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Kantonalnog suda broj Gž. 499/04 od 2. septembra 2004. godine.

9. Ustavni sud, u konkretnom slučaju, nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantima dostavljena Presuda Kantonalnog suda broj Gž. 499/04 od 2. septembra 2004. godine. S obzirom da je Vrhovni sud Rješenjem broj Rev-1012/05 od 12. oktobra 2006. godine odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanata protiv predmetne presude, samo po sebi se podrazumijeva da su apelanti Presudu Kantonalnog suda broj Gž. 499/04 od 2. septembra 2004. godine primili prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 26. decembra 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili pobijanu presudu Kantonalnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3451/06 (R. M. i F. M.) | Sudska praksa | Aktio