Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-442/08 (A.A.)

Odluka donesena 27. 02. 2008.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-442/08

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

27. 02. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 27. februara 2008. godine, u predmetu broj AP-442/08, rješavajući zahtjev A. A. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev A. A. za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. A. A. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Nedžad Babić, advokat iz Zenice podnio je, 9. februara 2008. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 004-0-Kž-07-000219 od 6. novembra 2007. godine i presude Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj K-454/02 od 15. juna 2007. godine. Apelant je takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje presude Kantonalnog suda od 6. novembra 2007. godine do donošenja odluke o apelaciji.

2. Općinski sud je presudom, broj K-454/02 od 15. juna 2007. godine, apelanta oglasio krivim za krivično djelo teške tjelesne povrede iz člana 177. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH», br. 36/03, 37/03, 21/04 i 69/04) i osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Apelant je osuđen jer je dana 15. decembra 2001. godine, nakon što se posvađao sa svojom djevojkom H.K. (u daljnjem tekstu: oštećena), došao do stana u kojem se ona sakrivala, udarcem noge razvalio vrata stana pri čemu je od udarca vrata oštećena pala, nakon čega je apelant oštećenu udario nogom u glavu te je povukao za kosu i nekoliko puta snažno udarao njenom glavom o pod tako da je izgubila svijest i zadobila teške tjelesne povrede u vidu potresa mozga i loma potiljične kosti. Apelant je Kantonalnom sudu podnio žalbu protiv presude prvostepenog suda.

3. Kantonalni sud je presudom, broj 004-0-Kž-07-000219, djelimično uvažio apelantovu žalbu i preinačio prvostepenu presudu tako da je apelanta osudio na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, a u ostalom dijelu prvostepena presuda je ostala neizmjenjena.

4. Apelant je naveo da je došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Navodi o povredi ovog prava odnose se na način na koji su u krivičnom postupku protiv apelanta utvrđene činjenice, a posebno način na koji je utvrđena apelantova krivična odgovornost. Apelant je naveo da nije bilo dokaza protiv njega, a da su svi dokazi upućivali na to da on nije počinio krivično djelo za koje je osuđen «jer su se svi dokazi optužbe sveli na iskaz oštećene H.K. koja je na glavnom pretresu mijenjala svoj iskaz dat u istrazi». Apelant je zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će obustaviti izvršenje presude Kantonalnog suda od 6. novembra 2007. godine [apelant je naveo da traži obustavu izvršenja presude Općinskog suda od 15. juna 2007. godine, ali kako je ta odluka u dijelu o kazni izmjenjena obustava se može odnositi samo na presudu Kantonalnog suda], jer bi njenim izvršenjem «mogle nastupiti nesagledive i nenadoknadive štetne posljedice za apelanta».

5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

6. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i nalazi svoje opravdanje, jedino u situaciji kada buduća šteta, čije je nastupanje nedvosmisleno naznačeno u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

7. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

8. Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti jedno od temeljnih ljudskih prava čiju zaštitu pruža član II/3.d) Ustav Bosne i Hercegovine i član 5. Evropske konvencije. Takođe, Ustavni sud ukazuje da ovo pravo nije apsolutno jer može doći do njegovog ograničenja pod određenim uslovima koji su propisani zakonom i koji moraju biti u skladu sa standardima iz člana 5. Evropske konvencije. Osobu koja je pravosnažno osuđena za krivično djelo nadležni organi imaju pravo da, u skladu sa zakonom, upute na izdržavanje kazne zatvora odnosno liše je slobode. Ustavni sud će, prilikom meritornog ispitivanja apelacije takve osobe, preispitati opravdanost ovog lišenja slobode i ukoliko se u utvrdi da je do lišenja slobode došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropskoj konveciji utvrdiće se povreda prava i naložiti otklanjanje posljedica povrede na način i u mjeri u kojoj je to moguće. Međutim, u postupku po zahtjevu za donošenje privremene mjere Ustavni sud je ograničen na utvrđivanje da li je donošenje privremene mjere nužno radi otklanjanja štetnih posljedica koje bi mogle nastupiti, pri čemu je conditio sine qua non za ovo odlučivanje da apelant iznese uvjerljive razloge i dokaze koji ukazuju na nužnost donošenja privremene mjere. U konkretnom slučaju, osim svojih paušalnih navoda, apelant ne nudi nikakve dokaze koji idu u prilog odluke da bi trebalo donijeti privremenu mjeru, radi sprečavanja nastupanja eventualnih nenadoknadivih štetnih posljedica, koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim.

9. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kojem slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović