Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-443/08 („Orlova Klisura-Inženjering“ d.o.o., Tuzla)
Odluka donesena 27. 02. 2008.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
- Zakon o upravnim sporovima · čl. 25
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 77
Predmeti (1)
AP-443/08
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
27. 02. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, potpredsjednici, na sjednici održanoj 27. februara 2008. godine, u predmetu broj AP-443/08, rješavajući zahtjev „Orlove Klisura - Inženjering“ d.o.o., Tuzla za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev „Orlove Klisure - Inženjering“d.o.o., Tuzla za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. „Orlova Klisura-Inženjering“ d.o.o., Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, koga zastupa Taib Omeragić, advokat iz Tuzle, podnio je, 8. februara 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 007-0-U-06-000 624 od 12. decembra 2007. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio eksploataciju industrijskih mineralnih sirovina građevinskog i arhitektonskog (ukrasnog) kamena krečnjaka na terenu „Orlova klisura“ i to u cjelokupnim granicama lokacije eksploatacionog polja do donošenja odluke o apelaciji.
2. Rješenjem Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije (u daljnjem tekstu: tuženi), broj Up/I-06-18-146/04 od 20. septembra 2006. godine, Privrednom društvu „JATA“ d.o.o. Srebrenik odobrena je eksploatacija industrijske mineralne sirovine krečnjaka na eksploatacionom polju „Orlova klisura“ kod Tinje i Potpeći na području Općine Srebrenik pod uvjetima utvrđenim rješenjem.
3. Apelant je protiv navedeneog Rješenja podnio tužbu koju je Kantonalni sud u Mostaru odbacio Rješenjem, broj 007-0-U-06-000 624 od 12. decembra 2007. godine.
4. U obrazloženju Rješenja Kantonalni sud se pozvao na odredbe člana 25. stav 1. tačka 3. Zakona o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH“, broj 9/05) kojim je propisano da će nadležni sud rješenjem odbaciti tužbu ako utvrdi da je očevidno da se upravnim aktom koji se osporava tužbom ne dira u pravo tužitelja ili u njegov neposredni osobni interes zasnovan na zakonu. Dalje se pozvao na odredbu člana 14. Zakona o upravnim sporovima kojom je propisano da tužitelj u upravnom sporu može biti pojedinac, pravna osoba i druge osobe iz člana 2. navedenog zakona pod uslovima utvrđenim tom odredbom. Sud je također našao da je članom 2. stav 1. Zakona o upravnim sporovima propisano da pravo pokretanja upravnog spora ima pojedinac ili pravna osoba ako smatra da joj je upravnim aktom povrijeđeno koje pravo ili neposredni interes utemeljen na zakonu, te pod istim uvjetima pojedinac ili pravna osoba koji su sudjelovali u upravnom postupku radi zaštite prava ili pravnih interesa.
5. Sud je utvrdio da se osporenim aktom tuženog ne dira u pravo apelanta ili u njegov izravni osobni interes utemeljen na zakonu. Po mišljenju suda uvidom u koordinate iz rješenja o odobravanju eksploatacije mineralnih sirovima apelantu i „JATA“ d.o.o. Srebrenik moguće je jasno utvrditi da niti jedna tačka, a ni koordinata spornih eksploatacionih polja nije podudarna odnosno da se ne preklapaju iako se oba eksploataciona polja nalaze na istom geografskom-geološkom području lokaliteta Orlova klisura. Istaknuto je da ni jednim aktom bilo kojeg organa, pa ni tuženog nije odlučeno da apelant ima ekskluzivno pravo eksploatacije mineralnih sirovina na cijelom lokalitetu Orlove klisure, nego mu je tuženi rješenjem od 4. marta 1998. godine odobrio eksploataciju na tačno određenom ograničenom eksploatacionom polju. Utvrđeno je da navedeno proizilazi i iz tačke 4. rješenja od 4. marta 1998. godine, kojom je određeno da je apelant dužan prelomne tačke eksploatacionog polja na terenu obilježiti betonskim stupovima sa rudarskom značkom (rudarski čekići), a koja obaveza je utvrđena i za „JATA“ d.o.o. Srebrenik tačkom 3. osporenog rješenja. Iako je tuženi prije donošenja osporenog rješenja održao javnu raspravu na koju je između ostalih pozvao i apelanta sud je zaključio da se osporenim rješenjem ne dira u pravo apelanta ili u njegov izravni osobni interes zasnovan na zakonu. Po mišljenju suda kako apelant nije podnio zahtjev za eksploataciju mineralnih sirovina na istom ekploatacionom polju za koji je zahtjev podnio „JATA“ d.o.o. Srebrenik to nije bilo razloga da se apelant uključuje u postupak donošenja osporenog rješenja u smislu odredbe člana 31. stav 1. Zakona o rudarstvu, a niti je na eksploaatacionom polju za koji je „JATA“ podnio zahtjev za eksploaatciju apelant predhodno vršio istraživanje. Stoga je sud zaključio da apelant u smislu odredbe člana 31. stav
2. Zakona o rudarstvu ne bi imao preče pravo na eksploataciju, sve pod uslovom da je apelant i podnio zahtjev za eksploataciju na istom eksploatacionom polju.
6. Apelant navodi da je osporenom odlukom Kantonalnog suda došlo do povrede njegovog prava prava na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava lica da ne bude podvrgnuto mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Žali se na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i proizvoljnu primjenu materijalnog prava. Također navodi da sud nije brižljivo i savjesno cijenio dokaze prezentirane od strane apelanta, a niti ih je doveo u vezu sa ostalim dokazima. Ističe da se sud u osporenoj odluci upustio u djelatnost utvrđivanja identificiranja eksploatacionih polja samo uvidom u oznake i brojčane vrijednosti tačaka i koordinata što je po mišljenju apelanta apsurdno jer se identificiranje vrši na osnovu uvida u situacione karte oba eksploataciona polja sa ucrtanim granicama, pravim linijama. Apelant traži privremenu mjeru zbog činjenice da svakim danom privredno društvo „JATA“ d.o.o. Srebrenik intenzivnom eksploatacijom predmetnih mineralnih sirovina, sa mehanizacijom neprimjerenog - enormnog kapaciteta, navedene sirovine ubrzano smanjuje.
7. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»
8. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
9. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje su apelanti naveli u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelanti moraju posebno obrazložiti i dokazati zašto traže donošenje privremene mjere.
10. Apelant traži da Ustavni sud zabrani eksploataciju industrijskih mineralnih sirovina na terenu „Orlova klisura“ i to u cjelokupnim granicama lokacije eksploatacionog polja, a zbog njihove navodno neadekvatne eksploatacije od strane privrednog društva „JATA“ d.o.o. Srebrenik.
11. Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne presude predstavlja dio prava na «pristup sudu» što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ( vidi Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. Ustavni sud ponavlja da razlozi kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio takve razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru kojom bi zabranio predmetnu eksploataciju insdustrijskih mineralnih sirovina, odnosno koji bi ukazivali da bi donošenjem takve privremene mjere bile spriječene eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovanim.
12. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović