Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1284/06 (Globex tabak d.o.o.)

Odluka donesena 11. 03. 2008.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Porez
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1284/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 03. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 11. marta 2008. godine, u predmetu broj AP 1284/06, rješavajući apelaciju „Globex tabak“ d.o.o. Banja Luka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Globex tabak d.o.o. Banja Luka podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci, broj U-596/05 od 27. januara 2006. godine, Rješenja Ministarstva finansija Republike Srpske, broj 06/2.01/0104/II-450-1122/04 od 24. juna 2005. godine, i Rješenja Ministarstva finansija Republike Srpske Poreske uprave - Područni centar Banjaluka, broj 02/0702-453-3072/04 od 13. oktobra 2004. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Globex tabak d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je, 28. aprila 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj U-596/05 od 27. januara 2006. godine, Rješenja Ministarstva finansija Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 06/2.01/0104/II-450-1122/04 od 24. juna 2005. godine, i Rješenja Ministarstva finansija Republike Srpske Poreske uprave - Područni centar Banjaluka (u daljnjem tekstu: Poreska uprava), broj 02/0702-453-3072/04 od 13. oktobra 2004. godine.

2. Rješenjem Poreske uprave, broj 02/0702-453-3072/04 od 13. oktobra 2004. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Ministarstva, broj 06/2.01/0104/II-450-1122/04 od 24. juna 2005. godine, odbijen je zahtjev apelanta za povrat više plaćene akcize u iznosu od 358.764,49 KM i poreza na promet proizvoda u iznosu od 205.011,76 KM. U obrazloženju prvostepenog rješenja je navedeno, da je članom 67. Pravilnika o primjeni Zakona o akcizama i porezu na promet («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 65/02) propisano: «Poreski obveznik može podnijeti zahtjev i ostvariti pravo na vraćanje neosnovano uplaćenog poreza i akcize samo ukoliko taj porez, odnosno akcizu nije već naplatio kroz cijenu već prodatog proizvoda». Dalje se navodi da je apelant u svojim računima jasno iskazao da je akciza uračunata u cijenu proizvoda koje je prodao d.o.o. «Darta trgovini», te da se u konkretnom slučaju ne može primjeniti član 13. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o akcizama i porezu na promet koji glasi: «Obveznik koji je platio akcizu i porez na promet proizvoda koji se izvoze ili uništavaju pod poreskim nadzorom ima pravo na povrat plaćene akcize i poreza na promet». U obrazloženju drugostepenog rješenja je navedeno da je prvostepeni organ pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i pravilno primjenio materijalno pravo, te u potpunosti prihvatio razloge prvostepenog rješenja kao zakonite.

3. Okružni sud je odlučujući u upravnom sporu Presudom, broj U-596/05 od 27. januara 2006. godine, odbio apelantovu tužbu usmjerenu na poništenje rješenja Ministarstva. Sud je zaključio da je Ministarstvo donijelo pravilan zaključak da apelant nema pravo na povrat plaćenog poreza na promet jer isti nije uplatilo, dok pravo na povrat akcize ne ostvaruje iz razloga što je istu naplatio kroz cijenu prodatog proizvoda, shodno odredbi člana 67. Pravilnika o primjeni Zakona o akcizama i porezu na promet.

4. Apelant navodi da mu je osporenim odlukama suda i upravnih organa koje se zasnivaju na pogrešno i nepotuno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog propisa povrijeđeno pravo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u dalnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant tvrdi da mu je trebao biti vraćen novac od akcize, jer je uslov za naplatu poreza na promet i naplate akcize da roba bude prodata, što u konkretnoj situaciji nije slučaj, čime su grubo povrijeđena njegova prava.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

„ Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.»

6. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je presuda kojom je odlučeno da je neosnovan zahtjev apelanta na povrat novca na ime plaćene akcize.

7. Član 6. stav 1. Evropske konvencije utvrđuje proceduralne garancije za presuđivanje u određenim sporovima. Upotreba izraza «građanska prava i obaveze» je za strane ugovornice Evropske konvencije imala svrhu utvrđivanja granica primjene člana 6. stav 1. Konvencije. Izraz se nemože primjenjivati na sve sporove u vezi sa «građanskim pravima i obavezama» iz domaćeg prava; ovo pravo ili obaveza mora biti kvalificirano kao «građansko». U konkretnom predmetu apelant tražipovrat akcize za rodu koja je uništena pod nadzorom Upravne inspekcije u iznosu od 358.764,49 KM . Apelant ističe da je sud netačno i nepotpuno utvrdio činjenice i pogrešno primjenio član 67. Zakona o akcizama i porezu na promet. Sud, prema navodu apelanta, nije uzeo u obzir da apelant knjižnim odobrenjem oslobodio ”Darta” d.o.o. plaćanja, u šta je ukalkulisano i plaćanje akcize. Ustavni sud je u svojoj dosadašnjoj praksi zauzeo stanovište da, uopćeno govoreći, oblast poreskog i carinskog sistema potpada u okvir javnog prava, pa samim tim je izvan djelokruga zaštite člana 6. stav 1. i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Međutim, prema sudskoj praksi Evropskog suda za ljudska prava, koju je prihvatio Ustavni sud, «dovoljno je da se na vjerodostojan i uvjerljiv način dokaže postojanje prava prema domaćem zakonu» (vidi Evropski sud za ljudska prava, Periscope protiv Francuske, presuda od 26. marta 1992. godine tačka 35).

8. U predmetnom slučaju apelant navodi da, u skladu sa zakonom, ima pravo da traži povrat naplaćene akcize, što se ima smatrati imovinom. Nesporno je da je pravo na imovinu «građansko pravo». Također je jasno da je spor, koji se javio između apelanta i državnih organa, spor oko apelantovog prava na imovinu. Stoga, bez obzira na činjenicu da su o ovom pitanju u prva dva stepena odlučili poreski organi spor je ekonomske prirode i u djelokrugu člana 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u konkretnom predmetu (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-28/02 od 15. juna 2004. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH», broj 34/04 od 18. avgusta 2004. godine).

9. Prilikom ispitivanja dopustivosti predmeta, Ustavni sud prvenstveno treba utvrditi da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su navedeni u članu 16. Pravila Ustavnog suda. U tom kontekstu neophodno je da apelant navede povredu prava koja su zaštićena Ustavom Bosne i Hercegovine s tim da navedena povreda treba djelovati vjerovatno. Prema članu 16. stav 2. Pravila apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj nedostaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi odluku Evropskog suda, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i odluku Ustavnog suda, broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), odnosno ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje apelantovih prava budući da apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

10. Nezadovoljstvo apelanta osporenom odlukom, u konkretnom slučaju, ne pokreće samo po sebi pitanja u vezi sa zaštićenim ustavnim pravima ili pravima iz Evropske konvencije. Budući da iz navoda apelacije proizilazi da apelant povredu svog ustavnog prava vidi u tome što je sud pogrešno primjenio materijalno pravo, Ustavni sud podsjeća na svoj stav da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, nije zadatak ovih sudova da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava, osim u slučajevima u kojima su odluke nižih sudova povrijedile ustavna prava, ili su zanemarile ta prava, te ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravo na pravično suđenje pravo na, pristup sudu, pravo na djelotvorni pravni lijek i dr.) ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01, Ustavni sud, odluka broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 24/02). Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije, te da li odluke redovnih sudova krše ustavna prava (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine).

11. Ustavni sud zapaža da je Okružni sud odlučujući o tužbi apelanta izjavljenoj protiv drugostepenog rješenja kojim je odbijen njegov zahtjev na povrat akcize našao da ista nije osnovana. Okružni sud se pozvao na odredbe člana 13. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o akcizama i porezu na promet (kojim je propisano pravo na povrat akcize za obveznika koje je platio, a čiji se proizvod uništava) i odredbe člana 67. Pravilnika o primjeni Zakona o akcizama i porezu na promet (kojim je propisano da pravo na povrat pripada samo obvezniku koji akcizu nije naplatio kroz cijenu prodatog proizvoda). Nadalje, sud je utvrdio da je apelant platio akcizu za uvezenu robu, ali je uvezenu robu odmah nakon toga prodao „Darta“ d.o.o. i da je u prodajnu cijenu uračunata i akciza. Roba je prešla u vlasništvo „Darta“ d.o.o. i po njihovom zahtjevu je uništena. Okružni Sud je našao da je neosnovan navod apelnta da je kupca („Darta“ d.o.o) oslobodio plaćanja uništene robe, jer činjenice ukaziju da je zaključen kupoprodajni ugovor, te je odnos aplanta i „Darta“ d.o.o. je interne prirode i nije od značaja za predmetno odlučivanje u sudskom postupku.

12. U kontekstu navedenog, budući da je Okružni sud dovoljno jasno i iscrpno obrazložio svoju odluke primjenjujući relevantne odredbe materijalnog i procesnog prava, Ustavni sud nije pronašao ništa što bi ukazivalo da su materijalno pravni propisi proizvoljno ili nepravično primijenjeni na štetu apelanta, niti je pronašao elemente koji bi ukazivali na procesnu nepravičnost u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ovo osobito imajući u vidu da apelant u apelaciji ponavlja navode koje je isticao u upravnom postupku i sporu, a koje navode je razmotrio Okružni sud prilikom donošenja odluke o žalbi. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanta o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno ako predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije »žrtva« kršenja Ustavom zaštićenih prava tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1284/06 (Globex tabak d.o.o.) | Sudska praksa | Aktio