Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-428/07 (S. M.)
Odluka donesena 11. 03. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-428/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 03. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 11. marta 2008. godine, u predmetu broj AP 428/07, rješavajući apelaciju Slavice Milić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Slavice Milić podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-06-
000 916 od 29. novembra 2006. godine i Presude Okružnog suda u Trebinju broj Gž. 493/05 od 21. juna 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Slavica Milić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Foče, koju zastupa Jelena Milić iz Foče, podnijela je 23. januara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-06-000 916 od 29. novembra 2006. godine i Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž. 493/05 od 21. juna 2006. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Foči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P. 267/02 od 12. maja 2005. godine utvrđeno je da je apelantkinja izvršila adaptaciju – vlastita ulaganja u poslovni prostor tuženog AD «Vučevo» Foča (u daljnjem tekstu: tuženi) u iznosu od 2.426,00 KM za koji iznos je povećana vrijednost tog objekta, a tuženi se neosnovano obogatio, pa je tuženi dužan obeštetiti apelantkinju isplatom iznosa od 2.426,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 12. maja 2005. godine, kao dana donošenja presude, pa do isplate, kao i naknaditi joj troškove parničnog postupka u iznosu od 1.100,00 KM sve u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Sa viškom tužbenog zahtjeva apelantkinja je odbijena. Protivtužbeni zahtjev tuženog je odbijen kao neosnovan.
3. Okružni sud, odlučujući o žalbi tuženog protiv Presude Osnovnog suda broj P. 267/02 od 12. maja 2005. godine, donio je Presudu broj Gž. 493/05 od 21. juna 2006. godine kojom je žalba tuženog uvažena i prvostepena presuda djelimično preinačena i to u dijelu u kojem je obavezan tuženi da apelantkinji po osnovu neosnovanog obogaćenja isplati iznos od 2.426,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 12. maja 2005. godine, kao dana donošenja presude, pa do isplate, kao i da joj naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.100,00 KM, te je u tom dijelu tužbeni zahtjev apelantkinje odbijen.
4. Protiv Presude Okružnog suda broj Gž. 493/05 od 21. juna 2006. godine apelantkinja je izjavila reviziju Vrhovnom sudu koji je Rješenjem broj 118-0-Rev-06-000 916 od 29. novembra 2006. godine odbacio reviziju apelantkinje. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbe člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP; «Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03 i 74/05) kojima je propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Vrhovni sud je naveo da je u konkretnom slučaju vrijednost glavnog tužbenog zahtjeva iz tužbe 15.000,00 KM, međutim da je iz spisa predmeta vidljivo da apelantkinja nije podnijela žalbu protiv prvostepene presude u dijelu u kojem je odbijen njen tužbeni zahtjev. S obzirom da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude iznosi 2.426,00 KM, sud je naveo da je revizija nedozvoljena u smislu odredbi člana 237. stav 2. ZPP. Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima (član 237. stav 3. ZPP) iz kojih razloga je shodno odredbama člana 247. ZPP reviziju apelantkinje odbacio kao nedozvoljenu.
5. Apelantkinja smatra da joj je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je Rješenjem broj 118-0-Rev-06-000 916 od 29. novembra 2006. godine odbacio kao nedozvoljenu reviziju apelantkinje izjavljenu protiv Presude Okružnog suda broj Gž. 493/05 od 21. juna 2006. godine. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Okružnog suda broj Gž. 493/05 od 21. juna 2006. godine.
9. Ustavni sud, u konkretnom slučaju, nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantkinji dostavljena Presuda Okružnog suda broj Gž. 493/05 od 21. juna 2006. godine, s obzirom da je apelantkinja protiv predmetne presude 1. avgusta 2006. godine izjavila reviziju Vrhovnom sudu, pa se samo po sebi podrazumijeva da je apelantkinja Presudu Okružnog suda broj Gž. 493/05 od 21. juna 2006. godine primila prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 23. januara 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantkinja primila pobijanu presudu Okružnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović