Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-460/08 (J.Z.)
Odluka donesena 11. 03. 2008.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-460/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 03. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 11. marta 2008. godine, u predmetu broj AP 460/08, rješavajući apelaciju J.Z., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija J.Z., podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 009-Gž-06-000165 od 28. septembra 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. J.Z. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, podnio je 11. februara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 009-Gž-06-000165 od 28. septembra 2007. godine. Apelant je zatražio donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje presude zbog propuštanja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-1954/04 «A» od 18. marta 2005. godine do okončanja postupka po apelaciji.
2. Presudom zbog propuštanja Općinskog suda, broj P-1954/04-A od 18. marta 2005. godine, obavezan je apelant da tužitelju Vojislavu Kukiću preda u posjed poslovni prostor koji se nalazi u Sarajevu, pobliže označen u izreci presude, slobodan od ljudi i stvari te naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 615,00 KM u roku od trideset dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. U obrazloženju presude je navedeno da je tužba uredno dostavljena apelantu 4. februara 2005. godine ali da apelant nije dao odgovor na tužbu u zakonom propisanom roku od trideset dana, da iz činjeničnih navoda tužbe i dokaza koje je priložio tužitelj proizilazi da je tužbeni zahtjev osnovan, te da je sud, a budući da je tužitelj to u tužbi predložio, ocijenio da su ispunjeni uvjeti iz člana 182. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) za donošenje presudu zbog propuštanja.
3. Rješenjem Općinskog suda, broj P-1954/04 «A» od 4. jula 2005. godine, odbijen je prijedlog apelanta za povrat u pređašnje stanje. Sud je naveo da je prijedloga za povrat u pređašnje stanje odbijen jer su navodi iz prijedloga, prema kojim tužba apelantu nije uredno dostavljena na odgovor, neosnovani budući da je uvidom u povratnicu za lično dostavljanje sud utvrdio da je apelant lično primio tužbu sa prilozim.
4. Rješenjem Kantonalnog suda, broj 009-Gž-06-000165 od 28. septembra 2007. godine, odbijena je apelantova žalba i potvrđeno rješenje Općinskog suda o odbijanju prijedloga za povraćaj u pređašnje stanje. Kantonalni sud je naveo da je prema stanju spisa apelant lično 14. februara 2005. godine primio tužbu sa prilozima i dopisom suda od 8. februara 2005. godine, a koji datum je napisan na poleđini povratnice kao i na pečatu pošte. Sud je dalje konstatirao da je na istu adresu apelantu dostavljena i presuda zbog propuštanja. Dalje je navedeno da je članom 329. stav 4. ZPP regulirano da povrat u prijašnje stanje koji se predlaže zbog propuštanja roka obavezuje predlagača da istovremeno sa podnošenjem prijedloga obavi propuštenu radnju, te da je stoga pogrešan zaključak apelanta da mu pripada pravo da mu se ponovo odredi rok od tridest dana za davanje odgovora n tužbu.
5. Apelant smatra da je osporenim rješenjima redovnih sudova povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi hronologiju predmetnog postupka a povreda prava na pravično suđenje po apelantu se ogleda u propuštanju urednog i zakonitog dostavljanja pismena u parničnom postupku, te apelant smatra da je samim podnošenjem prijedloga za povrat u prijašnje stanje u kojem je naveo razloge propuštanja osporio i tužbeni zahtjev.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
7. Obzirom da apelant smatra da je osporenim rješenjem povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje, koje je garantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud prvo mora odlučiti o primjenjivosti garancija iz navedenih članova u konkretnom slučaju.
8. Ustavni sud dalje konstatira da apelant osporava riješenja redovnih sudova donesena povodom njegovog prijedloga za povrat u prijašnje stanje. U vezi s tim Ustavni sud podsjeća na svoju raniju praksu prema kojoj «se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obaveza. Ovim postupkom se samo odlučuje da li postoji razlog za povrat u prijašnje stanje apelanta ili ne», odnosno istim se ne odlučuje o meritumu predmeta te je Ustavni sud zaključio da postupak povrata u prijašnje stanje ne pruža garancije iz člana 6. Evropske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-73/02 od 25. jula 2003. godine i broj AP-2743/06 od 15. februara 2007. godine).
9. Ustavni sud smatra da je njegova dosadašnja praksa primjenjiva i u konkretnom slučaju. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da u postupku po apelantovom prijedlogu za povrat u prijašnje stanje okončanom osporenim rješenjem Kantonalnog suda nije odlučivano o meritumu zahtjeva pa samim tim ni o apelantovim građanskim pravima i obavezama. Stoga, garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije nisu primjenjive na ovaj postupak, pa je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović