Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-490/07 (Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske)

Odluka donesena 11. 03. 2008.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Tužba
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-490/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 03. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 11. marta 2008. godine, u predmetu broj AP 490/07, rješavajući apelaciju Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Trebinju broj Gž. 392/05 od 22. novembra 2006. godine i Rješenja Osnovnog suda u Foči broj P. 52/05 od 30. marta 2005. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa direktor Slavko Bašić, podnio je 1. februara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž. 392/05 od 22. novembra 2006. godine i Rješenja Osnovnog suda u Foči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P. 52/05 od 30. marta 2005. godine.

2. Sakib Šišić (u daljnjem tekstu: tužilac) podnio je tužbu Osnovnom sudu protiv apelanta, kao prvotuženog, i Udruženja penzionera opštine Čajniče, kao drugotuženog, radi poništenja Rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, Odsjek Čajniče broj 05-050-53-1-46/99 od 12. aprila 1999. godine i Odluke o odbijanju zahtjeva za otkup stana broj 7/03 od 17. februara 2003. godine.

3. Osnovni sud je donio Rješenje broj P. 52/05 od 30. marta 2005. godine o povlačenju tužbe i prijedloga za povraćaj u pređašnje stanje u predmetnoj pravnoj stvari. U obrazloženju svog rješenja Osnovni sud je naveo da je na pripremnom ročištu punomoćnik tužioca izjavio da povlači tužbu protiv tuženih, čemu se punomoćnik apelanta i punomoćnik drugotuženog nisu protivili, kao i da povlači prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje. Sud je naveo da su u konkretnom slučaju ispunjeni uslovi za povlačenje tužbe u smislu člana 59. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP; «Službeni glasnik Republike Srpske» broj 58/03), te da se smatra da tužba nije ni podnesena.

4. Protiv Rješenja Osnovnog suda broj P. 52/05 od 30. marta 2005. godine apelant je podnio žalbu Okružnom sudu koji je Rješenjem broj Gž. 392/05 od 22. novembra 2006. godine odbio žalbu apelanta i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju svog rješenja Okružni sud se pozvao na odredbe člana 303. stav 1. ZPP kojima je propisano da stranka može izmijeniti ili opozvati izjavu svog punomoćnika na ročištu na kome je ta izjava data. Sud je naveo da u konkretnom slučaju apelant ne može opozvati izjavu svog punomoćnika, budući da, u smislu navedenih zakonskih odredbi, stranka može spriječiti pravno dejstvo radnji koje je preduzeo punomoćnik samo ako je prisutna na ročištu na kome je izjava data i pod uslovom da odmah na tom ročištu izmijeni ili opozove izjavu punomoćnika.

5. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

7. Prije svega, Ustavni sud zapaža da je apelant, u smislu Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 106/05), osnovan radi ostvarivanja prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, kao djelatnosti od posebnog društvenog interesa. S obzirom da je apelant nosilac javne vlasti, Ustavni sud podsjeća da apelant ne uživa zaštitu prava zagarantovanih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola, koji regulišu odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud se poziva na svoj stav ustanovljen u odluci broj AP-39/03 od 27. februara 2004. godine, u kojoj je zaključeno da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, dok Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, te da prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kojeg suda za koju smatra da su mu njome povrijeđena prava, može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U citiranoj odluci je pored navedenog zaključeno da državni organi i javna vlast kao učesnici sudskih postupaka uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine. Stoga će Ustavni sud razmotriti eventualne povrede prava apelanta isključivo s aspekta prava garantovanih Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. U konkretnom slučaju, apelant se žali na odluke redovnih sudova kojima je odlučeno da se tužba smatra povučenom u predmetnoj pravnoj stvari. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da su pobijane odluke procesne prirode, te da istim nije odlučeno ni o kakvim imovinskim pravima apelanta. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-490/07 (Fond za penzijsko i invalidsko… | Sudska praksa | Aktio