Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-562/07 (PTK "Finkom" dd Tuzla)

Odluka donesena 11. 03. 2008.

  • Upis u sudski registar
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-562/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 03. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 11. marta 2008. godine, u predmetu broj AP 562/07, rješavajući apelaciju PTK "Finkom" dd Tuzla, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija PTK "Finkom" dd Tuzlapodnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Uvl-24/04 od 8. novembra 2006. godine, Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Už-171/03 od 25. marta 2004. godine i Presude Kantonalnog suda Tuzla broj U-263/02 od

30. januara 2003. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine..

OBRAZLOŽENJE

1. PTK "Finkom" dd Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Azra Tirić, diplomirana pravnica iz Tuzle, podnio je 9. februara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Uvl-24/04 od 8. novembra 2006. godine, broj Už-171/03 od 25. marta 2004. godine i Presude Kantonalnog suda Tuzla broj U-263/02 od 30. januara 2003. godine

2. Na osnovu pravosnažnog Rješenja Kantonalne agencije za privatizaciju Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: KAP) o odobravanju programa privatizacije i početnog bilansa broj: 19/01-0217116/ 2000 od 30. oktobra 2000.godine izvršena je prodaja državnog kapitala apelanta, u nominalnom iznosu od 549.844,00 KM (ili 93,46828% ukupnog kapitala), u postupku velike privatizacije, metodom javne ponude dionica.

3. KAP je donijela rješenje, broj 01-06-2217/2002 od 7. maja 2002. godine, kojim je odobren upis izvršene privatizacije u sudski registar. Protiv navedenog rješenja apelant je podnio žalbu, koju je Ministarstvo trgovine, turizma i saobraćaja Tuzla (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) rješenjem, broj 05/1-19-178/02 od 24. jula 2002 godine odbilo i potvrdilo rješenje od 7. maja 2002 godine. Apelant je pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), koji je donio presudu, broj U-263/02 od 30. januara 2003. godine, kojom je tužba odbijena kao neosnovana. Protiv nevedene presude apelant je podnio žalbu Vrhovnom sudu koji je presudom, broj Už-171/03 od 25. marta 2004. godine, žalbu odbio kao neosnovanu.

4. Odlučujući o zahtjevu apelanta za vanredno preispitivanje presude Vrhovnog suda od 25. marta 2004. godine, Vrhovni sud je donio presudu, broj Uvl-24/04 od 8. novembra 2006. godine, kojom je zahtjev apelanta odbijen kao neosnovan.

5. Apelant se žali da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo iz člana 6. i 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i član 6. iz Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

7. Ustavni sud zapaža da su osporene presude donesena u postupku u kojem je sud samo ispitivao da li postoje formalno pravni uvjeti za upis izvršene privatizacije kapitala apelanta u sudski registar. Naime, o apelantovim građanskim pravima i obavezama pravosnažno i konačno je odlučeno rješenjem KAP o odobravanju programa privatizacije i početnog bilansa broj: 19/01-0217116/ 2000 od 30. oktobra .2000.godine.. U postupku upisa izvršene privatizacije u sudski registar organi uprave i redovni sudovi su utvrdili da je izvršena privatizacija kapitala apelanta i da su se stekli formalno-pravni uslovi za odobrenje upisa izvršene privatizacije u sudski registar.

8. Ustavni sud ističe da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ukoliko je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Ustavni sud smatra da se u proceduri koja se odnosi na utvrđivanje činjenica da li postoje formalni uslovi za upis privatizacije kapitala apelanta u sudski regista ne utvrđuju građanska prava i obaveze, budući da je o tome pravosnažno odlučeno rješenjem KAP o odobravanju programa privatizacije i početnog bilansa broj: 19/01-0217116/ 2000 od 30. oktobra .2000.godine . U skladu s navedenim, ishod predmetnog postupka upisa privatizacije u sudski registar nije odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Ustavni sud zaključuje da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv u konkretnom slučaju, aniti član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite u ovom slučaju.

9. U odnosu na navode apelanta da su mu osporenim odlukama povrijeđena prava iz člana 13. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da je već utvrđeno da se u predmetnom postupku nije raspravljalo o bilo kakvom građanskom pravu ili obavezi apelanta, pa tako ni o pravu na imovinu, te kako član 13. Evropske konvencije garantuje efektivan pravni lijek samo u odnosu na neko pravo zaštićeno Evropskom konvencijom, slijedi da su i navodi apelacije o povredi člana 13. Evropske konvencije i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. S obzirom da se apelant žali i na povredu prava na rad iz člana 6. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, a ne navodi da je diskriminiran u uživanju prava na rad ili drugih sličnih prava, a takva diskriminacija, nije očigledna iz činjenica koje je apelant predočio, apelacija je i u ovom dijelu ratione materiae nespojiva s Ustavom Bosne i Hercegovine, jer pravo na rad nije pravo koje je zaštićeno Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-562/07 (PTK "Finkom" dd Tuzla) | Sudska praksa | Aktio