Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-711/07 (M. N.)

Odluka donesena 11. 03. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-711/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 03. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 11. marta 2008. godine, u predmetu broj AP 711/07, rješavajući apelaciju Miroslava Nikolića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Miroslava Nikolića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 013-0-Gž-06-

000 613 od 18. januara 2007. godine i Rješenja Osnovnog suda u Doboju broj 085-0-Mal-06-000 210 od 14. jula 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Miroslav Nikolić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, podnio je 24. februara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 013-0-Gž-06-000 613 od 18. januara 2007. godine i Rješenja Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 085-

0-Mal-06-000 210 od 14. jula 2006. godine.

2. Apelant je podnio tužbu Osnovnom sudu protiv Siniše Nikolića (u daljnjem tekstu: prvotuženi), Nataše Nikolić (u daljnjem tekstu: drugotužena ) i Mjesne zajednice Lipac (u daljnjem tekstu: trećetužena) radi postavljanja nadgrobnog spomenika. Postavljenim tužbenim zahtjevom apelant je zatražio da se naloži prvotuženom i drugotuženoj da izvrše prilagođavanje ili zamjenu postojećeg spomenika koji su podigli svome ocu na način što će skratiti temeljni zid i nadgrobnu ploču za 35 cm i tako osloboditi prolaz do rezervisanog apelantovog grobnog mjesta i omogućiti postavljanje nadgrobnog spomenika, te ukoliko prvotuženi i drugotužena ne postupe u skladu sa presudom, da sud obaveže trećetuženu da ukloni spomenik o trošku prvotuženog i drugotužene.

3. Osnovni sud je donio Rješenje broj 085-0-Mal-06-000 210 od 14. jula 2006. godine kojim se oglasio apsolutno nenadležnim za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari i tužbu apelanta odbacio. U obrazloženju svog rješenja Osnovni sud je naveo da je odredbama člana 20. Zakona o komunalnim djelatnostima («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 11/95) predviđeno da skupština opštine propisuje način i uslove uređivanja i održavanja grobalja, uslove za ustupanje i naknadu za korištenje grobnih mjesta, uslove za podizanje grobnica, uslove za postavljanje grobnih spomenika i upisa određenih podataka na tim spomenicima, prenos posmrtnih ostataka do groblja i uslove kada se sahranjivanja može vršiti van groblja. Sud je, takođe, naveo da je odredbama člana 21. Zakona o komunalnim djelatnostima propisano da preduzeće, odnosno vjerska ili mjesna zajednica koja upravlja grobljem daje odobrenje za postavljanje, uklanjanje, odnosno zamjenu nadgrobnih spomenika i nadgrobnih znakova u skladu sa propisom skupštine opštine. Imajući u vidu navedene zakonske odredbe, sud je zaključio da rješavanje predmetnog spora ne spada u sudsku nadležnost, već u nadležnost upravnih organa, zbog čega se oglasio apsolutno nenadležnim za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari i tužbu apelanta odbacio.

4. Okružni sud, odlučujući o žalbi apelanta protiv Rješenja Osnovnog suda broj 085-0-

Mal-06-000 210 od 14. jula 2006. godine, donio je Rješenje broj 013-0-Gž-06-000 613 od 18. januara 2007. godine kojim je žalba apelanta odbijena i prvostepeno rješenje potvrđeno. U obrazloženju svog rješenja Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno postupio kada se pri donošenju svoje odluke pozvao na odredbe čl. 20. i 21. Zakona o komunalnim djelatnostima. Nadalje, sud je istakao da je odredbama člana 27. stav 1. tačka 3. Zakona o komunalnim djelatnostima propisano da opštinski inspektor kontroliše vršenje pogrebne djelatnosti. U vezi s tim, sud je naveo da iz predmeta spisa proizlazi da je 7. jula 2005. godine na lice mjesta izašao opštinski inspektor, da je u zapisniku naveo da je predmet spora ometanje grobnog mjesta, te kako nije nadležan za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari uputio je apelanta da se obrati redovnom sudu. Imajući u vidu naprijed navedeno, Okružni sud je istakao da je apelant bio dužan upoznati opštinskog inspektora da se u konkretnom slučaju ne radi o smetanju posjeda ili podnijeti tužbu redovnom sudu radi smetanja posjeda, jer bi u tom slučaju sud bio nadležan za postupanje. Međutim, kako apelant to nije učinio, sud je naveo da je na taj način apelant propustio da preduzme adekvatne radnje kako bi ostvario pravo na zaštitu koja mu po zakonu pripada.

5. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje u smislu prava na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.»

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju redovni sudovi su se oglasili apsolutno nenadležnim za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari (uklanjanje i postavljanje nadgrobnih spomenika) navodeći da ista spada u nadležnosti upravnih organa. Ustavni sud konstatuje da je odredbama člana 21. i 27. stav 1. tačka 3. Zakona o komunalnim djelatnostima propisano da preduzeće, odnosno vjerska ili mjesna zajednica koja upravlja grobljem daje odobrenje za postavljanje, uklanjanje, odnosno zamjenu nadgrobnih spomenika i nadgrobnih znakova, a da kontrolu vršenja pogrebne djelatnosti vrši opštinski inspektor. Dakle, iz naprijed navedenih zakonskih odredbi jasno proizlazi da je postavljanje i uklanjanje nadgrobnih spomenika u nadležnosti upravnih organa, a ne redovnih sudova. S obzirom da se apelant radi zaštite svojih prava obratio nenadležnom organu, Ustavni sud smatra da apelant nije koristio djelotvoran pravni lijek, u smislu principa iscrpljivanja pravnih lijekova, te da samim tim nije došao do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanovićć

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-711/07 (M. N.) | Sudska praksa | Aktio