Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-832/07 (T. B.)

Odluka donesena 11. 03. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-832/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 03. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 11. marta 2008. godine, u predmetu broj AP 832/07, rješavajući apelaciju Tomislava Baćine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Tomislava Baćine podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj Rev-

371/04 od 8. decembra 2006. godine, Presude Okružnog suda u Trebinju broj Gž. 584/03 od 28. januara 2004. godine i Presude Osnovnog suda u Nevesinju broj P. 302/01 od 25. septembra 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Tomislav Baćina (u daljnjem tekstu: apelant) iz Beograda, kojeg zastupa Aneta Milovanović, advokat iz Beograda, podnio je 14. marta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-371/04 od 8. decembra 2006. godine, Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž. 584/03 od 28. januara 2004. godine i Presude Osnovnog suda u Nevesinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P. 302/01 od 25. septembra 2003. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj P. 302/01 od 25. septembra 2003. godine odbačena je tužba apelanta u dijelu u kojem je tražio da se utvrdi da je suvlasnik sa dijelom ½ nekretnina označenih kao k.č. broj 1831/7 upisanih u z.k. ul. broj 1499 k.o. Nevesinje i nekretnina označenih kao k.č. broj 1831/1 upisanih u z.k. ul. broj 1636 k.o. Nevesinje. Tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se utvrdi da je suvlasnik sa dijelom ½ pomoćnih građevinskih objekata sagrađenih na nekretninama označenim kao k.č. broj 1831 upisanim u z.k. ul. broj 1449 k.o. Nevesinje i nekretninama označenim kao k.č. broj 1831/1 upisanim u z.k. ul. broj 1636 k.o. Nevesinje, sve prema skici vještaka geometra, je odbijen.

3. Okružni sud, odlučujući o žalbi apelanta protiv Presude Osnovnog suda broj P. 302/01 od 25. septembra 2003. godine, donio je Presudu broj Gž. 584/03 od 28. januara 2004. godine kojom je žalba apelanta odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena.

4. Protiv Presude Okružnog suda broj Gž. 584/03 od 28. januara 2004. godine apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu koji je Rješenjem broj Rev-371/04 od 8. decembra 2006. godine odbacio reviziju apelanta. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbe člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP; «Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03 i 74/05) kojima je propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Vrhovni sud je naveo da revizija u konkretnom slučaju nije dozvoljena, u smislu navedenih zakonskih odredbi, jer je apelant na ročištu održanom 25. februara 2003. godine označio vrijednost predmeta spora u iznosu od 2.000,00 KM. Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima (član 237. stav 3. ZPP) iz kojih razloga je shodno odredbama člana 247. stav 1. ZPP reviziju apelanta odbacio kao nedozvoljenu.

5. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je Rješenjem broj Rev-371/04 od 8. decembra 2006. godine odbacio kao nedozvoljenu reviziju apelanta izjavljenu protiv Presude Okružnog suda broj Gž. 584/03 od 28. januara 2004. godine. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Okružnog suda broj Gž. 584/03 od 28. januara 2004. godine.

9. S obzirom da je Presuda Okružnog suda broj Gž. 584/03 od 28. januara 2004. godine apelantu uručena 26. maja 2004. godine, a da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 14. marta 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Okružnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-832/07 (T. B.) | Sudska praksa | Aktio