Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-881/07 (M. M.)

Odluka donesena 11. 03. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-881/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 03. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne Seada Palavrić i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije i Krstan Simić, na sjednici održanoj 11. marta 2008. godine, u predmetu broj AP 881/07, rješavajući apelaciju Mileta Mitrića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mileta Mitrića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 011-0-Ž-06-000 214 od 12. januara 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Mile Mitrić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srpca, kojeg zastupa Ljubomir Sandić, advokat iz Srpca, podnio je 21. marta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Ž-06-000 214 od 12. januara 2007. godine.

2. Apelant je podnio tužbu Osnovnom sudu u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) protiv Republike Srpske - Vojske Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tužena) sa zahtjevom da se obaveže tužena da mu na ime toplog obroka isplati iznos od 868,00 KM za 2000. godinu i iznos od 413,34 KM za 2001. godinu, da mu na ime prevoza za 2002. godinu isplati iznos od 696,36 KM, da mu na ime manje isplaćene junske plate za 2001. godinu isplati iznos od 109,62 KM i da mu na ime regresa za 2001. godinu isplati iznos od 204,00 KM, što ukupno iznosi 2.291,32 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 27. aprila 2004. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do konačne isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Presudom Osnovnog suda broj Rs-624/04 od 27. januara 2006. godine obavezana je tužena da apelantu isplati iznos od 2.291,32 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 26. aprila 2004. godine, kao dana podnošenja tužbe, te da mu na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 652,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 27. januara 2006. godine, kao dana donošenja presude, pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana od dana donošenja presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

4. Okružni sud, odlučujući o žalbi tužene protiv Presude Osnovnog suda broj Rs-624/04 od 27. januara 2006. godine, donio je Rješenje broj 011-0-Ž-06-000 214 od 12. januara 2007. godine kojim je žalba tužene usvojena, prvostepena presuda ukinuta i tužba apelanta odbačena kao neblagovremena. Odluka o troškovima je preinačena tako što je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. U obrazloženju svog rješenja Okružni sud je naveo da je odredbama čl. 66. do 76. Zakona o Vojsci («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 31/96, 46/01 i 33/04) propisano pravo na plate i druga novčana primanja vojnih lica. Budući da se u predmetnom slučaju radi o pravima iz radnog odnosa, a da Zakon o Vojsci ne sadrži odredbe koje regulišu postupak zaštite navedenih prava vojnih lica, sud je naveo da se u predmetnoj pravnoj stvari imaju primijeniti odredbe Zakona o radu («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 38/00, 40/00, 38/03 i 66/03). Sud je naveo da je odredbama člana 105. Zakona o radu propisan rok u kojem radnik može tražiti zaštitu svojih prava iz radnog odnosa, a to je subjektivni rok od godinu dana koji se računa od dana saznanja za povredu prava, te objektivni rok od tri godine koji se računa od dana učinjene povrede. Sud je naveo da je apelant imao saznanje za povredu svojih prava svakog mjeseca kada mu nisu isplaćene naknade i lični dohodak u punom iznosu, te da je imao saznanje po isteku kalendarske godine da mu nije isplaćen regres koji je ostvario u toj godini. S obzirom da su predmetna potraživanja nastala u toku 2000, 2001. i 2002. godine, a da je apelant tužbu podnio 28. aprila 2004. godine, sud je zaključio da je apelantova tužba neblagovremena jer je podnesena nakon isteka subjektivnog roka od godinu dana od dana kada je apelant saznao za povredu prava iz radnog odnosa.

5. Apelant smatra da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.»

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju Okružni sud je odbacio tužbu apelanta kao neblagovremenu budući da nije podnesena u roku koji je propisan odredbama člana 105. Zakona o radu. Dakle, pobijanom odlukom Okružnog suda nije odlučeno o zahtjevu apelanta za zaštitu prava iz radnog odnosa, već je tužba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti tužbu ili opravdati nemogućnost blagovoremenog podnošenja tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud zaključuje da apelant, neblagovremenim podnošenjem tužbe nadležnom sudu, nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnio tužbu, na temelju koje redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-881/07 (M. M.) | Sudska praksa | Aktio