Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1148/07 (S. Š.)

Odluka donesena 11. 03. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1148/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 03. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 11. marta 2008. godine, u predmetu broj AP 1148/07, rješavajući apelaciju Slobodana Šarabe, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Slobodana Šarabe podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-

0-Rev-06-000 911 od 9. februara 2007. godine, Presude Okružnog suda u Trebinju, broj Gž-533/05 od 22. februara 2006. godine i Presude Osnovnog suda u Trebinju, broj P-329/04 od 17. juna 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Slobodan Šaraba (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trebinja, podnio je 17. aprila 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-06-000 911 od 9. februara 2007. godine, Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-533/05 od 22. februara 2006. godine i Presude Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-329/04 od 17. juna 2005. godine.

2. Odlukom Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Odluka OHR), broj 227/04 od 30. juna 2004. godine, apelant je smjenjen sa funkcije potpredsjednika Srpske Demokratske Stranke i direktora "Hidroelektrane na Trebišnjici" Trebinje (u daljnjem tekstu: tužena) i sa ostalih javnih i stranačkih funkcija koje je obavljao, a istovremeno mu je zabranjeno obavljanje svake službene, izborne ili imenovane funkcije. Na osnovu navedene odluke tužena je donijela rješenje, broj 2185 od 23. septembra 2004. godine, o privremenom prestanku radnog odnosa sa danom 10. septembrom 2004. godine.

3. Po tužbi apelanata protiv tužene, radi poništenja rješenja i vraćanja na rad, Osnovni sud donio je presudu, broj P-329/04 od 17. juna 2005. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj Gž-533/05 od 22. februara 2006. godine, kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta. Osnovni sud je u obrazloženju presude naveo da je apelantu radni odnos prestao na osnovu Odluke OHR-a, a čije odluke su same po sebi izvršne i ne zahtjevaju preduzimanje dodatnih proceduralnih mjera da bi bile provedene.

4. Apelant je protiv drugostepene presude 6. aprila 2006. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koji je rješenjem, broj 118-0-Rev-06-000 911 od 9. februara 2007. godine, odbacio reviziju kao nedozvoljenu, obrazažući da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03 i 74/05) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog djela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM. U konkretnom slučaju zahtjev apelanta se ne odnosi na novčani iznos, a vrijednost spora označena u tužbi je 100,00 KM, shodno članu 321. stav 2. Zakona o parničnom postupku. Kako vrijednost pobijanog djela ne prelazi 10.000,00 KM, a po ocjeni suda odlučivanje o reviziji u ovom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, to je i odlučeno na osnovu člana 247. Zakona o parničnom postupku i revizija je odbačena kao nedozvoljena.

5. Apelant smatra da su mu ovim odlukama povrijeđena prava iz čl. II/3.b), II/3.e), II/3.g), II/3.h), II/3.i), II/3.k) i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno prava iz čl. 3, 6, 7, 9, 10, 11, 13, 14, 17. i 18. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i čl. 2. i 3. Protokola broj 7. uz Evropsku konvenciju. Apelant također smatra da su mu povrijeđena prava iz člana 2. tačka 3.a), b) i c), čl. 7, 14. tačka 1, 2, 3, 5, 6 i 7, člana 18. tačka 3, član 19. tačka 1. i 2. i čl. 21, 22, 25. i 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, kao i čl. 6. i 9. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine i odluku Ustavnog suda, broj AP-3432/06 od 6. marta 2007. godine).

8. Vrhovni sud je rješenjem, broj 118-0-Rev-06-000 911 od 9. februara 2007. godine, odbacio kao nedozvoljenu apelantovu reviziju izjavljenu protiv presude Okružnog suda, broj Gž-

533/05 od 22. februara 2006. godine. Obzirom na navedeno, nesporno je da je u apelantovom slučaju revizija neefektivan pravni lijek, iz čega proizilazi da je konačna odluka u konkretnom slučaju presuda Okružnog suda, broj Gž-533/05 od 22. februara 2006. godine.Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Okružnog suda, s obzirom da je apelant reviziju izjavio 6. aprila 2006. godine, pa se samo po sebi podrazumjeva da je navedenu drugostepenu presudu Okružnog suda primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 17. aprila 2007. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1148/07 (S. Š.) | Sudska praksa | Aktio