Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1969/06 (N. N.)
Odluka donesena 11. 03. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1969/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 03. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 11. marta 2008. godine, u predmetu broj AP 1969/06, rješavajući apelaciju Nebojše Ninkovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nebojše Ninkovića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci, broj Ž- 384/05 od 13. juna 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Nebojša Ninković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupaju Radmila i Marinko Plavšić, advokati iz Banje Luke, podnio je 7. jula 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Ž-384/05 od 13. juna 2006. godine.
2. Osnovni sud u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) donio je presudu, broj Rs- 2457/03 od 31. marta 2005. godine, kojom je tuženoj, Vojsci Republike Srpske, naloženo da apelantu, na ime neisplaćenog toplog obroka za period od septembra 2000. do juna 2001. godine, na ime regresa za 2001. godinu, te na ime neisplaćene plate za juni 2001. godine, isplati ukupan iznos od 742,08 KM sa zakonskom kamatom za svaki pojedini iznos od prvog u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate.
3. Rješavajući po žalbi tuženog, Okružni sud donio je rješenje, broj Ž-384/05 od 13. juna 2006. godine, kojim je ukinuo presudu Osnovnog suda, broj Rs-2457/03 od 31. marta 2005. godine, te je tužbu apelanta odbacio kao neblagovremenu. U obrazloženju rješenja drugostepeni sud se pozvao na odredbu člana 105. Zakona o radu («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 38/00, 40/00, 47/02 i 66/03), koji propisuje da radnik kome je povrijeđeno pravo iz radnog odnosa može podijeti tužbu pred nadležnim sudom radi zaštite svog prava. Stavom 2. člana 105. Zakona o radu propisano je da se tužba podnosi u roku od godine dana od dana saznanja za počinjenu povredu (subjektivni rok), ili u roku od tri godine od počinjene povrede (objektivni rok). Drugostepeni sud je istakao da obzirom da se, u konkretnom slučaju, radi o potraživanju dijela plate i toplog obroka tj. obročnih davanja koja dospijevaju mjesečno, apelant je saznanje o počinjenoj povredi imao od dana dospjelosti svakog mjesečnog iznosa plate, odnosno toplog obroka, od kada se otvara jednogodišnji rok za sudsku zaštitu. Također, obzirom na to da je posljednji novčani iznos koji je predmet potraživanja iz juna 2001. godine, a kako je tužba podnesena 18. septembra 2003. godine, sud je našao da je ista neblagovremena, primjenom odrebe člana 105. Zakona o radu, kojom su propisani rokovi na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Nadalje, u vezi sa regresom za godišnji odmor, Okružni sud je također zaključio da je tužba apelanta neblagovremena, obzirom da regres dospjeva u godini kada je radnik koristio godišnji odmor, te da je apelant imao saznanje da mu nije isplaćen regres prvog dana naredne godine, kada se otvara jednogodišnji rok za sudsku zaštitu.
4. Apelant navodi da mu je osporenim rješenjem Okružnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da je rješenje Okružnog suda nezakonito, te da je sud pogrešno primjenio odredbu člana 105. Zakona o radu. Prema navodima apelanta, tužena je počinila dva krivična djela, povredu osnovnih prava radnika i utaja poreza i doprinosa. Apelant, također, tvrdi da je pretrpio materijalnu štetu u vidu izgubljene dobiti. Osim toga, apelant smatra da je sud trebao primjeniti odredbe Zakona o obligacionim odnosima u vezi sa zastarom potraživanja.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Apelant se žali na povredu svojih prava usljed «nezakonite» odluke drugostepenog suda, koji je, navodno, pogrešno primjenio prekluzivne rokove iz Zakona o radu.
8. U konkretnom slučaju, apelantova tužba radi zaštite prava iz radnog odnosa je rješenjem Okružnog suda odbačena kao neblagovremena, u smislu član 105. Zakona o radu, budući da je podnesena po proteku zakonom propisanih rokova usljed čega je Okružni sud i uvažio žalbu tužene ze ukinuo presudu Osnovnog suda. Okružni sud je zaključio da je prvostepeni sud nezakonito postupao jer je odlučio o neblagovremenoj tužbi, po kojoj, shodno odredbama procesnog i materijalnog prava, nije dopušteno postupati te je istakao da je propust na strani apelanta, jer se nije blagovremeno obratio sudu, u roku od jedne godine od dana saznanja, usljed čega je pasivnim odnosom izgubio pravo na sudsku zaštitu.
9. Dakle, Okružni sud je utvrdio da zbog propusta apelanta, koji tužbu nije podnio u roku od godinu dana od dana saznanja za povredu prava, nije potrebno raspravljati o tužbenom zahtjevu, već je tužba odbačena iz formalnih razloga. Apelant nije argumentovano opravdao činjenicu propusta podnošenja tužbe. Drugim riječima, apelant nije opravdao tvrdnju da je podnošenje tužbe u zakonom propisanom roku, u konkretnom slučaju bio «prevelik teret» za njega, zbog čega bi formalna odluka Okružnog suda predstavljala povredu Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi sa navedenim, Ustavni sud smatra da je apelant morao blagovremeno podnijeti tužbu ili opravdati nemogućnost blagovoremenog podnošenja tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis Ustavni sud, odluka broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem tužbe Osnovnom sudu nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnio tužbu, na temelju koje redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović