Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1974/06 (V. G.)

Odluka donesena 11. 03. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1974/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 03. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 11. marta 2008. godine, u predmetu broj AP 1974/06, rješavajući apelaciju Vladimira Grgeca, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vladimira Grgeca podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj U-145/03 od 20. aprila 2005. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj UVL-3/05 od 15. juna 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Vladimir Grgec (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, koga zastupa Radmila Grgec, podnio je 7. jula 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj U-

145/03 od 20. aprila 2005. godine i Rješenja Kantonalnog suda, broj UVL-3/05 od 15. juna 2006. godine.

2. Odlukom Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica (u daljnjem tekstu: CRPC), broj 11/4-31-281-UP-2/03 od 12. septembra 2003. godine, potvrđeno je da je apelant na dan 1. april 1992. godine bio savjestan posjednik nekretnine označene kao garaža izgrađena na k.č. br. 1/203, 1/205, 1/206 i 1/207 K.O. Bihać-Bihać.

3. Apelant je Općinskoj službi prostornog uređenja, katastra i imovinsko pravnih poslova Bihać (u daljnjem tekstu: Služba) podnio zahtjev za izvršenje CRPC odluke.

4. Služba je zaključkom o dozvoli izvršenja, broj 03/3-31-1510 od 30. januara 2003. godine, utvrdila da je apelant savjestan posjednik predmetne nekretnine, te da mu se ista vrati u posjed. Protiv navednog zaključka, apelant je Kantonalnom ministarstvu za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoline Bihać (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) izjavio žalbu, navodeći da je "zaključak neizvršiv jer je nadležni organ općine svojim nezakonitim rješenjem srušio sporni objekat, te da je nadležni organ bio u obavezi da odluči o naknadi štete prouzrokovane nezakonitim rušenjem" .

5. Ministarstvo je odlučujući o žalbi apelanta donijelo Rješenje, broj 11/4-31-281-UP-

2/03 od 12. septembra 2003. godine, kojim je žalba apelanta odbijena kao neosnovana. Protiv navedenog rješenja Ministarstva, apelant je podnio tužbu Kantonalnom sudu.

6. Kantonalni sud je Presudom, broj U-145/03 od 20. aprila 2005. godine, odbio tužbu kao neosnovanu.

7. Kantonalni sud je Rješenjem, broj UVL-3/05 od 15. juna 2006. godine, odlučujući o zahtjevu apelanta za ponavljanje postupka okončanog presudom Kantonalnog suda, broj U-145/03 od 20. aprila 2005. godine, odbacio apelantov zahtjev za ponavljanje postupka. U obrazloženju predmetnog rješenja je navedeno da apelant nije učinio vjerovatnim postojanje zakonskih osnova za ponavljanje postupka shodno članu 51. stav 2. Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 9/05).

8. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

10. Prema članu 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

11. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

12. Apelant je u konkretnom slučaju protiv pravosnažne presude podnio zahtjev za ponavljanje postupka kao vanredni pravni lijek. Međutim, iz prakse organa Evropske konvencije slijedi da zahtjevi za ponavljanje pravosnažno okončanih postupaka ne predstavljaju efektivne pravne lijekove sve dok nemaju uspjeha i ne rezultiraju ponovnim otvaranjem postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, G. V. The Federal Republic of Germany, aplikacija broj E 1043/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji ( OI ), broj 35 ).

13. Proizlazi da je posljednji efektivni pravni lijek koji je apelant koristio bila tužba protiv rješenja Ministarstva, broj 11/4-31-281-UP-2/03 od 12. septembra 2003. godine, o kojoj je odlučio Kantonalni sud presudom koju je apelant primio 22. aprila 2005. godine. Kako je apelacija podnesena 7. jula 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije prdviđen članom 16. stav. 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

14. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1974/06 (V. G.) | Sudska praksa | Aktio