Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2541/06 (T. I.)
Odluka donesena 11. 03. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2541/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 03. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 11. marta 2008. godine, u predmetu broj AP 2541/06, rješavajući apelaciju Tihomira Ivanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Tihomira Ivanovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-
0-Uvl-06-000-002 od 21. juna 2006. godine, presude Okružnog suda u Banjoj Luci, broj U-951/05 od 17. februara 2006. godine, presude Okružnog suda u Banjoj Luci, broj U-230/04 od 12. oktobra 2005. godine i rješenja Komisije za rješavanje prigovora od strane PVL i RuV u prvom stepenu Komande 1. divizije «R», int. broj 06/2-10 od 24. juna 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Tihomir Ivanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, podnio je 31. augusta 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Uvl-06-000-
002 od 21. juna 2006. godine, presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj U-951/05 od 17. februara 2006. godine, presude Okružnog suda, broj U-230/04 od 12. oktobra 2005. godine i rješenja Komisije za rješavanje prigovora od strane PVL i RuV u prvom stepenu Komande 1. divizije «R» (u daljnjem tekstu: Komisija), int. broj 06/2-10 od 24. juna 2004. godine. Apelant je 16. aprila 2007. godine dostavio pismo Ustavnom sudu, a 17. januara 2008. godine i urgenciju za donošenje odluke po njegovoj apelaciji.
2. Rješenjem Komisije, int. broj 06/2-10 od 24. juna 2004. godine, odbijena je žalba apelanta na rješenje Vojne pošte 1850 Banja Luka, int. broj 034/368-123 od 19. maja 2004. godine, kojim je apelant razriješen od profesionalne vojne službe, kao neosnovana i navedeno rješenje potvrđeno.
3. Presudom Okružnog suda, broj U-230/04 od 12. oktobra 2005. godine, odbijena je apelantova tužba protiv rješenja Komisije od 24. juna 2004. godine kao neosnovana.
4. Presudom Okružnog suda, broj U-951/05 od 17. februara 2006. godine, odbijen je kao neosnovan prijedlog za ponavljanje postupka pravosnažno okončan presudom Okružnog suda, broj U-230/04 od 12. oktobra 2005. godine. U obrazloženju presude je navedeno da, iako je apelant svoj podnesak naslovio kao tužba za ponavljanje postupka u smislu člana 54. ranijeg Zakona o upravnim sporovima, jer je podnesena prije stupanja na snagu Zakona o upravnim sporovima ( «Službeni glasnik RS» broj 109/05), koji zakon je stupio na snagu 16. decembra 2005. godine, Okružni sud je apelanta tretirao kao podnosioca, a tužbu kao prijedlog za ponavljanje postupka saglasno odredbi člana 43. važećeg Zakona o upravnim sporovima.
5. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Uvl-06-000-002 od 21. juna 2006. godine, odbačen je apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okončanog pravosnažnom presudom Okružnog suda, broj U-230/04 od 12. oktobra 2005. godine.
6. Apelant se žali da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
8. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koje su konačne odluke u ovom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
9. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova iz člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).
10. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv osporene presude Okružnog suda od 12. oktobra 2005. godine podnio tužbu za ponavljanje postupka, koju je Okružni sud tretirao kao prijedlog za ponavljanje postupka i odbio ga presudom, broj U-951/05 od 17. februara 2006. godine. Apelant je zatim podnio prijedlog za ponavljanje postupka protiv presude Okružnog suda, broj U-230/04 od 12. oktobra 2005. godine, ali je isti odbačen rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Uvl-06-000-002 od 21. juna 2006. godine. Ustavni sud konstatuje da je ponavljanje postupka u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda, broj U-230/04 od 12. oktobra 2005. godine, koja je donesena povodom apelantove tužbe protiv rješenja Komsije od 24. juna 2004. godine. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Okružnog suda od 12. oktobra 2005. godine, s obzirom da je apelant 2. decembra 2005. godine podnio tužbu za ponavljanje postupka okončanog presudom Okružnog suda od 12. oktobra 2005. godine, pa se samo po sebi podrazumjeva da je navedenu presudu Okružnog suda primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 31. augusta 2006. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović