Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2596/06 (E. K.)

Odluka donesena 11. 03. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2596/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 03. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 11. marta 2008. godine, u predmetu broj AP-2596/06, rješavajući apelaciju Esada Katadžića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Esada Katadžića , podnesena protiv presude Okružnog suda u Doboju, broj 013-0-U-06-

000 003 od 27. juna 2006. godine, rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, broj 05-050-01-1203/05 od 14. novembra 2005. godine i zaključka Odsjeka Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Derventa, broj 05-050-14-305/02 od 5. decembra 2003. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Esad Katadžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Dervente, koga zastupa Zoran Simić, advokat iz Dervente, podnio je 4. septembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 013-0-U-06-000 003 od 27. juna 2006. godine, rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 05-050-01-1203/05 od 14. novembra 2005. godine i zaključka Odsjeka Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Derventa (u daljnjem tekstu: Odsjek), broj 05-050-14-305/02 od 5. decembra 2003. godine.

2. Zaključkom Odsjeka, broj 05-050-14-305/02 od 5. decembra 2003. godine, koji je potvrđen rješenjem Ministarstva, broj 05-050-01-1203/05 od 14. novembra 2005. godine, odbačen je zahtjev apelanta za povrat u posjed stana u Derventi, kao neblagovremen.

3. Presudom Okružnog suda, broj 013-0-U-06-000 003 od 27. juna 2006. godine, odbijena je kao neosnovana tužba apelanta protiv rješenja Ministarstva, broj 05-050-01-1203/05 od 14. novembra 2005. godine. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da je u postupku koji je prethodio donošenju osporenog upravnog akta utvrđeno da je predmetni stan bio useljen od 1999. godine, na osnovu rješenja Odsjeka, broj 05-050-14-07/99 od 19. maja 1999. godine, te da je predmetni stan odnosno zgrada saniran 1998. godine sredstvima kredita Svjetske banke. Okružni sud je dalje naveo da, kako je u postupku koji je prethodio donošenju osporenog upravnog akta utvrđeno da je predmetni stan bio uslovan za stanovanje i useljen, to je pravilno zaključilo Ministarstvo da se na konkretan slučaj ne može primijeniti član 32. stav 2. Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine («Službeni glasnik RS» br. 38/98, 12/99, 31/99, 38/99 i 65/01), nego je u konkretnom slučaju rok za podnošenje za povrat predmetnog stana istekao 19. aprila 2000. godine, shodno odredbama člana 16. stav 1. navedenog Zakona. Okružni sud je ocijenio da nisu tačni navodi tužbe da u postupku koji je prethodio donošenju osporenog upravnog akta nije pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno da je predmetni stan bio oštećen, te da je u skladu s tim apelant i postupio podnijevši zahtjev za povrat stana 25. juna 2002. godine, dakle u za to zakonom propisanom roku, s obzirom da je predmetni stan saniran kreditnim sredstvima Svjetske banke, te kao takav ne spada u kategoriju uništenih i oštećenih stanova, kao i da je bio useljen od 1999. godine. Okružni sud je zaključio da je prvostepeni organ postupio pravilno kad je odbacio apelantov zahtjev za povrat u posjed stana kao neblagovremen, a da je isto tako pravilno postupio tuženi organ kad je odbio žalbu apelanta kao neosnovanu.

4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju apelantov zahtjev za povrat stana je zaključkom Odsjeka, koji je potvrđen rješenjem Ministarstva, odbačen kao neblagovremen. Okružni sud je odbio kao neosnovanu apelantovu tužbu usmjerenu na poništenje rješenja Ministarsatva sa obrazloženjem da je zahtjev za povrat stana podnesen po proteku prekluzivnog roka pa je stav upravnih organa koji su odlučivali o zahtjevu za povrat zakonit i pravilan. Iz navedenog proizilazi da presuda Okružnog suda na koju se apelant žali, nije presuda o meritumu apelantovog zahtjeva, jer je navedenom presudom samo odlučeno da li su zakonite ili ne procesne odluke upravnih organa kojima je apelantov zahtjev za povrat stana odbačen kao neblagovremen.

8. Dakle, nadležni organi uprave i redovni sud u upravnom sporu nisu raspravljali o osnovanosti zahtjeva apelanta za povrat stana u posjed, već je zahtjev odbačen iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesen u zakonom propisanom roku. Da bi se meritorno raspravljalo pitanje prava apelanta na povrat u posjed predmetnog stana, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti zahtjev za povrat stana u posjed, tj. iscrpiti pravne lijekove (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem zahtjeva nije efektivno iscrpio pravne lijekove (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-

1310/06 od 15. februara 2007. godine).

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2596/06 (E. K.) | Sudska praksa | Aktio