Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2629/06 (T. M.)

Odluka donesena 11. 03. 2008.

  • Dioba
  • Vanparnični postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2629/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 03. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 11. marta 2008. godine, u predmetu broj AP-2629/06, rješavajući apelaciju Tihine Mitrović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Tihine Mitrović u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Kotor Varoši, broj R-I-84/04, i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Tihina Mitrović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zagreba, koju zastupa Ranko Dukić, advokat iz Banjaluke, podnijela je 8. septembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Kotor Varoši (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj R-I-84/04.

2. Iz apelacije, navedenih činjenica i dostavljene dokumentacije proizilazi da su 10. maja 2004. godine apelantica, Dobrinka Spasojević i Drago Mitrović, u svojstvu predlagača, podnijeli protiv Ljubodraga i Vlade Mitrovića (u daljnjem tekstu: protivpredlagači) prijedlog za diobu nekretnina koje su naslijedili od svojih roditelja rješenjem, broj O-2154/00 od 16. februara 2001. godine i rješenjem, broj O-478/91 od 22. maja 1991. godine. U prijedlogu je predloženo sudu da suvlasnike pozove na ročište kako bi se isti dogovorili o diobi nekretnina po parcelama, te ukoliko se isti ne dogovore da se izađe na lice mjesta i izvrši cijepanje parcela i podjela prema važećim propisima.

3. Apelantica se 16. novembra 2004. godine, 28. marta, 29. septembra i 18. novembra 2005. godine, 31. januara,8. februara, 6. i 22. marta, 15. maja i 20. juna 2006. godine, putem svog punomoćnika, obraćala Osnovnom sudu sa zahtjevima-urgencijama da se zakaže rasprava po njenom zahtjevu. Apelantica dalje navodi, da Osnovni sud u roku od dvije godine nije zakazao pripremno ročište.

4. Nakon toga, apelantica je podnijela apelaciju Ustavnom sudu u kojoj navodi da joj je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku od strane Osnovnog suda povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

6. Budući da član 6. Evropske konvencije, na koji se apelant poziva, garantira pravičan postupak prilikom «utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe» protiv nekog lica Ustavni sud treba utvrditi da li je član 6. Evropske konvencije uopće pimjenjiv na konkretnu situaciju.

7. U konkretnom slučaju, apelantica se žali na nedonošenje odluke u razumnom roku od strane Osnovnog suda i povrede prava na djelotvorni pravni lijek u vanparničnom postupku diobe nekretnina koji se vodi pred Osnovnim sudom pod brojem broj R-I-84/04. Obzirom na navedeno Ustavni sud, prije svega, mora odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja apelanticinih građanskih prava i obaveza, odnosno da li u konkretnom slučaju postoji spor oko građanskih prava i obaveza u kom slučaju bi apelantica uživala zaštitu prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

8. Prema praksi Ustavnog suda, u vanparničnom postupku diobe stvari i nekretnina u suvlasništvu se ne rješava pitanje spora o građanskim pravima i obvezama niti se ta prava u tom postupku utvrđuju (vidi Odluke Ustavnog suda, br. AP-1176/05 od 12. aprila 2006. godine i AP- 327/06 od 19. aprila 2007. godine). Ustavni sud napominje da je osnovni cilj odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije garantiranje pravičnog postupka, kojim se između ostalog utvrđuju građanska prava i obaveze pojedinca. Budući da se predmetni postupak, dakle, ne tiče utvrđivanja apelanticinih građanska prava i obaveze Ustavni sud zaključuje da se navodi apelantice, da joj je u predmetnom vanparničnom postupku povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Apelantica se također žali da joj je povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Ustavni sud ističe, da član 13. Evropske konvencije ima supsidijaran karakter. To znači da član 13. Evropske konvencije ne garantuje pravo na djelotvoran pravni lijek sam po sebi, niti se može posmatrati samostalno i nezavisno od nekog od prava garantovanih Evropskom konvencijom. U konkretnom slučaju apelanticini navodi o kršenju ovog prava se odnose na povredu prava na pravično suđenje. Kako je Ustavni sud u ovom slučaju ocijenio da su apelanticini navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije u konkretnom vanparničnom postupku ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, time su i navodi apelantice o povredi člana 13. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2629/06 (T. M.) | Sudska praksa | Aktio