Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2647/06 (D. M.)
Odluka donesena 11. 03. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2647/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 03. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 11. marta 2008. godine, u predmetu broj AP 2647/06, rješavajući apelaciju Dragotina Možine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragotina Možine, podnesena protiv presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Uvl-
46/05 od 5. jula 2006. godine i broj U-1409/02 od 30. marta 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Dragotin Možina (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, koga zastupa Marinko Brkić advokat iz Banja Luke, podnio je 12. septembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Uvl-46/05 od 5. jula 2006. godine i broj U-1409/02 od 30. marta 2005. godine. Apelant je 6. novembra 2006. godine i 17. oktobra 2007. godine dopunio apelaciju.
2. Rješenjem Opštinske uprave za geodetske poslove, katastar nekretnina i imovinsko-pravne poslove Banja Luka (u daljnjem tekstu: Opštinska uprava), broj 04-473-72/92 od 5. decembra 1992. godine, usvojen je prijedlog Opštine Banja Luka da se u njenu korist, a u svrhu rušenja, radi izgradnje saobraćajnice Zapadni tranzit u Banja Luci, potpuno ekspropirišu nekretnine kako je to precizirano u dispozitivu rješenja.
3. Rješavajući po žalbi apelanta, Republička uprava za geodetske poslove, katastar nekretnina i imovinsko-pravne poslove Banja Luka (u daljnjem tekstu: Republička uprava) donijela je rješenje, broj 04-473-77/02 od 27. novembra 2002. godine, kojim je žalba apelanta odbačena kao neblagovremena.
4. Nezadovoljan navedenim rješenjima, apelant, kao vlasnik i korisnik navedenih nekretnina, podnio je tužbu Vrhovnom sudu.
5. Vrhovni sud je donio presudu, broj U-1409/02 od 30. marta 2005. godine, kojim je tužba apelanta protiv rješenja Republičke uprave, broj 04-473-77/02 od 27. novembra 2002. godine, odbijena kao neosnovana. Zastupnik apelanta je navedenu presudu primio 28. aprila 2005. godine.
6. Odlučujući o zahtjevu apelanta za vanredno preispitivanje presude Vrhovnog suda, broj U-1409/02 od 30. marta 2005. godine, Vrhovni sud je donio presudu, broj Uvl-46/05 od 5. jula 2006. godine, kojom je zahtjev apelanta odbio kao neosnovan.
7. Apelant navodi da je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
10. U konkretnom slučaju apelant je protiv rješenja Opštinska uprave, broj 04-473-72/92 od 5. decembra 1992. godine, podnio žalbu koja je rješenjem Republičke uprave, broj 04-473-77/02 od 27. novembra 2002. godine,odbačena kao neblagovremena. Apelantova tužba u upravnom sporu, kao i prijedlog apelanta za vanredno preispitivanje su presudama Vrhovnog suda odbijeni kao neosnovani iz razloga što je utvrđeno da apelant žalbu nije izjavio u zakonom propisanom roku.
11. Obzirom na navedeno, nesporno je da Vrhovni sud i Republička uprava nisu raspravljali o pravnoj valjanosti rješenja Opštinske uprave, već je žalba odbačena odnosno tužba apelanta odbijena iz formalnih razloga, budući da je apelant žalbu podnio izvan zakonom propisanih rokova. Ustavni sud podsjeća da iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih lijekova mogućih po zakonu predstavlja preduvjet za meritorno razmatranje apelacije. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem žalbe Republičkoj upravi nije efektivno iscrpio pravne lijekove jer je samo formalno, mimo zakonom utvrđenog roka, podnio žalbu, po kojoj Republička uprava nije odlučivala o meritumu spora, budući da žalba nije ispunjavala formalne uvjete tog pravnog lijeka. Navedeno je imalo za posljedicu da se i Vrhovi sud, u upravnom sporu te u zahtjevu za vanredno preispitivanje presude, bavio isključivo pitanjem blagovremenosti žalbe. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović