Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2776/06 (C. S.)

Odluka donesena 11. 03. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
  • Vlasničko-pravni odnosi
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2776/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 03. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 11. marta 2008. godine, u predmetu broj AP-2776/06, rješavajući apelaciju Cvjetka Simića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Cvjetka Simića, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj Gž-1059/05 od 19. juna 2006. godine i rješenja Općinskog suda u Gradačcu broj P-

44/03-S od 29. aprila 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Cvjetko Simić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Špionice, podnio je, 4. oktobra 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-1059/05 od 19. juna 2006. godine i rješenja Općinskog suda u Gradačcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-44/03-S od 29. aprila 2005. godine.

2. Apelant je, 26. februara 2003. godine, podnio tužbu Općinskom sudu protiv DOO „BH Legno“ iz Doborovaca-Ispostava u Špionici, općina Srebrenik (u daljnjem tekstu: tuženi) radi smetanja posjeda.

3. Općinski sud je rješenjem broj P-44/03-S od 29. aprila 2005. godine, odbacio tužbu apelanta kao neblagovremenu i obavezao ga da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 986,00 KM u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti rješenja. U obrazloženju rješenja Općinskog suda je navedeno da je apelant tužbom, koja je precizirana na ročištu za glavnu raspravu, zatražio da se utvrdi kako je tuženi izvršio smetanje njegovog posjeda nekretnina, označenih kao k.č. br. 158 zv. „Barica“, upisanih u pl.br. 520/02, k.o. Špionica Gornja, tako što je pomjerio graničnu međašnu liniju, zauzeo navedeno zemljište i na istom podigao betonski zid duž cijele međašne linije, a većim dijelom i na navedenoj parceli, naveo padavine i otpadne vode po predmetnom zemljištu, te tako učinio njegovo zemljište u ukupnoj površini neupotrebljivim, te da se, shodno tome, naloži tuženom da u roku od 15 dana uspostavi pređašnje stanje i ubuduće se kloni bilo kakvog oblika smetanja posjeda na opisanim nekretninama i naknadi mu troškove postupka. Nadalje, ukazano je na to da je u tužbi navedeno kako je tuženi izveo zemljane radove i izgradio zid tako da je sve prirodne vode od oborina i otpadne vode od kamenorazačke firme uveo u apelantovo zemljište, te da je apelant to lično vidio 28. novembra 2002. godine i da je odmah pokušao upozoriti odgovorno lice tuženog, ali da je od prisutnih na posjedu tuženog bio napadnut, zbog čega se i obratio nadležnim službama općine Srebrenik, kako bi se uvjerio da li tuženi za navedene radove posjeduje potrebna odobrenja, kao i da je 17. februara 2003. godine dobio akt organa Općine Srebrenik, na osnovu kojeg je saznao da je počinjeno smetanje bespravno. Općinski sud je utvrdio da, u konkretnom slučaju, iz navoda tužbe i iskaza samog apelanta, proizilazi da je apelant 28. novembra 2002. godine vidio izgrađene poslovne objekte na parceli tuženog, kao i izgrađeni zid koji se nalazi između spornih parcela, ali da je tužbu podnio tek 26. februara 2003. godine, odnosno po isteku roka predviđenog članom 82. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» br. 6/98 i 29/03, u daljnjem tekstu: Zakon o vlasničko-pravnim odnosima). Takođe, Općinski sud je konstatovao da to što je apelant tek 17. februara 2003. godine saznao da je počinjeno smetanje eventualno izvršeno bespravno, nema nikakvog značaja za ocjenu blagovremenosti tužbe, jer se prema citiranoj zakonskoj odredbi tužba za smetanje posjeda podnosi u roku od 30 dana od dana sazanja za učinjeno smetanje, bez obzira da li je isto izvršeno bespravno ili ne.

4. Protiv rješenja Općinskog suda broj P-44/03-S od 29. aprila 2005. godine, apelant je izjavio žalbu Kantonalnom sudu, koji je rješenjem broj Gž-1059/05 od 19. juna 2006. godine, odbio žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje. Kantonalni sud je konstatovao da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je odbacio apelantovu tužbu kao neblagovremenu, s obzirom da apelant u žalbi nije doveo u pitanje tačnost utvrđenja kada je podnesena tužba (26. februar 2003. godine), kada je tuženi na parceli k.č. br. 158 zv. „Barica“, upisanoj u pl.br. 520/02, k.o. Špionica Gornja, izgradio betonski zid, iskopao kanal i pustio otpadne vode u tu parcelu (novembar 2002. godine), te kada je apelant saznao za radove tuženika (28. novembar 2002. godine).

5. Apelant nije naveo koje odredbe Ustava smatra da su povrijeđene osporenim odlukama, ali iz navoda apelacije proizilazi da se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju, redovni sudovi su odbacili tužbu apelanta kao neblagovremenu, budući da nije podnesena u roku predviđenom članom 82. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima. Dakle, pobijanim odlukama redovnih sudova nije odlučeno o tužbi apelanta zbog smetanja posjeda, već je tužba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti tužbu ili opravdati nemogućnost blagovoremenog podnošenja tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud zaključuje da apelant, neblagovremenim podnošenjem tužbe nadležnom sudu, nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnio tužbu, na temelju koje redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2776/06 (C. S.) | Sudska praksa | Aktio