Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2807/06 (M. O. i M. O.)
Odluka donesena 11. 03. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2807/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 03. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 11. marta 2008. godine, u predmetu broj AP 2807/06, rješavajući apelaciju Miroslava Obrenovića i Milorada Obrenovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Miroslava Obrenovića i Milorada Obrenovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-657/05 od 11. jula 2006. godine i presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Gž-1096/04 od 24. juna 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Miroslav Obrenović i Milorad Obrenović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, koje zastupa Avdo Škaljić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 10. oktobra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-657/05 od 11. jula 2006. godine i presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-1096/04 od 24. juna 2004. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-429/03 od 2. aprila 2004. godine usvojen je tužbeni zahtjev apelanata protiv tužene Općine Centar (u daljnjem tekstu: tužena) te je utvrđeno je da su apelanti građenjem sopstvenim sredstvima stekli pravo vlasništva na porodičnoj stambenoj zgradi izgrađenoj u ulici Kovači, sa generalijama kao u izreci presude, i na zemljištu ispod zgrade, kao i pravo korištenja na zemljištu predmetne parcele, pa je obavezana tužena da trpi da se tužitelji na osnovu predmetne presude upišu u zemljišnu knjigu kao suvlasnici svaki sa dijelom ½ na porodičnoj stambenoj zgradi i na zemljištu ispod zgrade, kao zemljišno-knjižnom tijelu II i kao nosioci prava korištenja svaki sa dijelom ½ na predmetnoj parceli kao zemljišno - knjižnom tijelu I, te je obavezana tužena da apelantima naknadi troškove postupka u iznosu od 1.984,00 KM, sve u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja.
3. Rješavajući po žalbi tužene protiv presude Općinskog suda, broj P-429/03 od 2. aprila 2004 godine, Kantonalni sud je donio presudu, broj Gž-1096/04 od 24. juna 2004. godine, kojom je preinačio prvostepenu presudu tako da su apelanti u cijelosti odbijeni sa tužbenim zahtjevom te obavezani da tuženoj naknade troškove postupka u iznosu od 1.815,00 KM. U obrazloženju presude je navedeno da su apelanti propustili da prilikom obnavljanja spornog objekta pribave niz dozvola i postupe u skladu sa važećim propisima pa su postupili nesavjesno i bespravno te im se ne može priznati da su postupali kao savjesni graditelji na tuđem zemljištu.
4. Vrhovni sud je donio rješenje, broj Rev-657/05 od 11. jula 2006. godine, kojim je reviziju apelanata odbacio kao nedozvoljenu. U obrazloženju presude, Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku prema kojoj revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela osporene presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Budući da su apelanti u konkretnoj pravnoj stvari kao vrijednost spora označili iznos od 5.000,00 KM, te kako prema ocjeni suda odlučivanje o reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, sud je zaključio da revizija u konkretnoj pravnoj stvari nije dozvoljena.
5. Apelanti smatraju da je osporenim odlukama povrijeđeno njihovo pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u konkretnom slučaju, tj. da li su apelanti iscrpili sve efektivne pravne lijekove i podnijeli apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
8. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 106/04 od 18. januara 2005. godine i AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).
9. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da su apelanti protiv osporene presude Kantonalnog suda izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-657/05 od 11. jula 2006. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj Gž-1096/04 od 24. juna 2004. godine.
10. S obzirom na to da je apelantima presuda Kantonalnog suda uručena 21. septembra 2004. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 10. oktobra 2006. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Kantonalnog suda.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović