Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2955/06 (V.P.)
Odluka donesena 11. 03. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
- Radni odnos
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2955/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 03. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 11. marta 2008. godine, u predmetu broj AP-2955/06, rješavajući apelaciju V.P, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija V.P. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Rev-06-000 387 od 26. septembra 2006. godine i rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj Ž-421/04 od 26. decembra 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. V.P. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Prnjavora, koju zastupa Branislav Malić, advokat iz Prnjavora, podnijela je 30. oktobra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-06-000 387 od 26. septembra 2006. godine i rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Ž-421/04 od 26. decembra 2005. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Prnjavoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj Rs-39/03 od 20. jula 2004. godine, usvojen je tužbeni zahtjev apelantice i obavezan je tuženi TP»Promet» AD Prnjavor (u daljnjem tekstu: tuženi), da isplati apelantici iznos od 2.618,00 KM na ime glavnog duga za neisplaćene plate i topli obrok sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošenja tužbe 22. jula 2003. godine pa do isplate te da apelantici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.140,00 KM, a sve u roku od 15 dana po pravosnažnosti presude, pod prijetnjom izvršenja.
3. Rješenjem Okružnog suda, broj Ž-421/04 od 26. decembra 2005. godine uvažena je žalba tuženog, ukinuta presuda Osnovnog suda, broj Rs-39/03 od 20. jula 2004. godine i tužba apelantice odbačena kao neblagovremena, te je apelantica obavezana da tuženom na ime troškova postupka plati iznos od 1.005,00 KM. Zahtjev tuženog za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa je odbijen.
4. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da prvostepeni sud nije vodio računa o rokovima iz člana 105. stav 2. Zakona o radu («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 38/00, 40/00, 47/02 i 66/03), na koje sud pazi po službenoj dužnosti, a kojim je propisano da se tužba radi zaštite prava podnosi u roku od godine dana od dana saznanja za počinjenu povredu, a najdalje u roku od tri godine od počinjene povrede.Kako se u apelanticinom slučaju radi o potraživanju plata i toplog obroka za period od 1. januara 1997. godine do 31. decembra 2001. godine, odnosno o radnom sporu, to je saznanje o počinjenoj povredi apelantica imala od dana dospjelosti svakog mjesečnog iznosa plate odnosno toplog obroka, a kako je tužba podnesena 22. jula 2003. godine, sud je zaključio da je apelanticina tužba neblagovremena. S obzirom da nisu bile ispunjene procesne pretpostavke propisane materijalnim pravom, Okružni sud se nije upuštao u meritorno odlučivanje nego je na osnovu člana 105. Zakona o radu, a u vezi sa članom 224. stav 1. tačka 4. Zakona o parničnom postupku žalbu tuženog uvažio, pobijanu presudu ukinuo i tužbu apelantice odbacio.
5. Protiv rješenja Okružnog suda, broj Ž-421/04 od 26. decembra 2005. godine apelantica je izjavila reviziju Vrhovnom sudu koji je rješenjem, broj 118-0-Rev-06-000 387 od 26. septembra 2006. godine odbacio reviziju kao nedozvoljenu. Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju revizija nije dozvoljena u smislu odredbi člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP, «Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03 i 74/05) budući da vrijednost pobijanog dijela osporene presude iznosi 2.618,00 KM što je ispod iznosa od 10.000,00 KM propisanog za dopuštenost revizije. Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima (član 237. stav 3.
6. Apelantica smatra da je pobijanim odlukama povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. U konkretnom slučaju apelanticin tužbeni zahtjev radi zaštite prava iz radnog odnosa, usvojen presudom Osnovnog suda, odbačen je kao neblagovremen rješenjem Okružnog suda sa obrazloženjem da je isti podnesen nakon proteka zakonom propisanog roka. Potom je Vrhovni sud odbacio kao nedozvoljenu apelanticinu reviziju u smislu odredbi člana 237. stav 2. ZPP iz razloga što vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM.
10. Dakle, sudovi nisu raspravljali o osnovanosti apelanticinog tužbenog zahtjeva, već je tužba odbačena iz formalnih razloga, obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica je morala blagovremeno podnijeti tužbu ili opravdati nemogućnost blagovoremenog podnošenja tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelantica neblagovremenim podnošenjem tužbe Osnovnom sudu nije efektivno iscrpila pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnijela tužbu, na temelju koje redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović