Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2976/06 (N.K.)

Odluka donesena 11. 03. 2008.

  • Izvršni postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2976/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 03. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 11. marta 2008. godine, u predmetu broj AP 2976/06, rješavajući apelaciju N.K., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija N.K., podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Rev-06-000 518 od 25. augusta 2006. godine i rješenja Okružnog suda Istočno Sarajevo, broj Gž-539/05 od 21. marta 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. N.K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Milića, podnio je 31. oktobra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-06-000 518 od 25. augusta 2006. godine i rješenja Okružnog suda Istočno Sarajevo (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-539/05 od 21. marta 2006. godine.

2. Po prijedlogu tražioca izvršenja JP RTRS protiv apelanta kao izvršenika, a na osnovu izvršne isprave-platnog naloga, broj 12311 od 22. novembra 2004. godine, koji je postao pravosnažan 16. decembra 2004. godine, a kojim je apelant obavezan da tražiocu izvršenja isplati ukupan dug od 65,00 KM, Osnovni sud Vlasenica (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) je rješenjem o izvršenju, broj I:110/05 od 23. marta 2005. godine, dozvolio predloženo izvršenje naplatom duga putem blagajne preduzeća u kojem je apelant zaposlen ili putem Fonda PIO preko kojeg prima penziju, odbijanjem iznosa od 1/3 plate odnosno penzije, sve do potpunog namirenja duga sa kamatom i troškovima izvršenja, te da se izvršenje, ukoliko ga nije moguće provesti na navedeni način, provede popisom, procjenom, pljenidbom i prodajom pokretnih stvari apelanta.

3. Rješavajući po prigovoru apelanta kao izvršenika, Osnovni sud je rješenjem, broj I-

110/2005 od 16. juna 2005. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda, broj Gž-539/05 od 21. marta 2006. godine, odbio prigovor kao neosnovan, te je rješenje o izvršenju, broj I:110/05 od 23. marta 2005. godine, u cjelosti održano na snazi.

4. Vrhovni sud je donio rješenje, broj 118-0-Rev-06-000 518 od 25. augusta 2006. godine, odbacio reviziju. U obrazloženju rješenja je navedeno da revizija nije dozvoljena, jer je odredbom člana 14. stav 1. Zakona o izvršnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 59/03, 85/03 i 64/05) izričito propisano da protiv pravosnažnog rješenja donesenog u postupku izvršenja nije dozvoljeno ulaganje vanrednih pravnih lijekova.

5. Apelant smatra da je donošenjem osporenog rješenja došlo do povrede njegovog prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljuskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi i povredu prava iz čl. II/2., 3., 4. i 6. Ustava Bosne i Hercegovine, prava iz "Anexa I pragraf 7., 8. i 9. i Anexa VI član I/5. i 14".

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

7. S obzirom da su predmet apelacije rješenja redovnih sudova donesena u izvršnom postupku, Ustavni sud prvenstveno treba odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, u smislu člana 6. Evropske konvencije.

8. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-21/02 od 26. marta 2004. godine (vidi „Službeni glasnik BiH“, broj 18/04 tačka 40.) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).

9. U konkretnom slučaju apelantova građanska prava i obaveze utvrđena su izvršnom ispravom-platnim nalogom, broj 12311 od 22. novembra 2004. godine, kojom je utvrđena obaveza apelanta. Prema tome, Ustavni sud konstatuje da u predmetnom izvršnom postupku, koji je okončan osporenim rješenjem, nisu utvrđivana «nova građanska prava i obaveze apelanta».

10. Ustavni sud zaključuje da u okolnostima kada osporenim rješenjima nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava, odnosno obaveze apelanta, postupak koji je rezultirao tim rješenjima ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

11. U svjetlu zaključka u pogledu navodne povrede člana 6. Evropske konvencije, Ustavni sud zaključuje da nije neophodno posebno razmatrati ostala prava koja je naveo apelant.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2976/06 (N.K.) | Sudska praksa | Aktio