Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3005/06 (Đ. H.)
Odluka donesena 11. 03. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3005/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 03. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 11. marta 2008. godine, u predmetu broj AP 3005/06, rješavajući apelaciju Đule Hajdarević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Đule Hajdarević podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj Gž-
1420/05 od 28. septembra 2006. godine, Rješenja Općinskog suda u Čapljini broj R: 74/03 od 30. avgusta 2004. godine i Rješenja Općinskog suda u Čapljini broj R: 74/03 od 15. jula 2004. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Đula Hajdarević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Stoca, koju zastupa Nermin Dizdar, advokat iz Mostara, podnijela je 3. novembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-1420/05 od 28. septembra 2006. godine, Rješenja Općinskog suda u Čapljini (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj R: 74/03 od 30. avgusta 2004. godine i Rješenja Općinskog suda broj R: 74/03 od 15. jula 2004. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda broj R: 74/03 od 15. jula 2004. godine uređena je međa između nekretnina označenih kao k.č. broj 1930 upisanih u p.l. broj 130, čiji je posjednik apelantica, i nekretnina označenih kao k.č. broj 1933/6 upisanih u p.l. broj 466 i k.č. br. 1933/7 i 1933/1 upisanih u p.l. broj 487, čiji su posjednici Anica Pavlović i Ivan Pavlović sa dijelovima 1/2. Navedeno je da međa između predmetnih parcela polazi od tačke A i ide pravcem prema tačkama B,C i D, kako je naznačeno u skici vještaka mjernika Slavka Boškovića, a koja čini sastavni dio ovog rješenja. Određeno je da troškove postupka uređenja međa snose stranke u jednakim dijelovima, a kako je apelantica, kao predlagač, predujmila troškove postupka u iznosu od 200,00 KM, protivnici predlagača su obavezani da apelantici isplate 100,00 KM u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
3. Odlučujući o žalbi apelantice protiv Rješenja Općinskog suda broj R: 74/03 od 15. jula 2004. godine Općinski sud je donio Rješenje broj R: 74/03 od 30. avgusta 2004. godine kojim je žalba apelantice odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju svog rješenja Općinski sud je naveo da je apelantica, u skladu sa članom 301. stav 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP; «Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 53/03), opunomoćila svog sina Šerifa Hajdarevića da je zastupa u predmetnom postupku. S obzirom da je punomoćnik Šerif Hajdarević, suprotno odredbama člana 307. ZPP, dakle bez izričitog ovlaštenja apelantice, prenio punomoć na advokata Nermina Dizdara, koji je u konkretnom slučaju podnio žalbu, sud je zaključio da je predmena žalba nedopuštena.
4. Protiv Rješenja Općinskog suda broj R: 74/03 od 30. avgusta 2004. godine apelantica je podnijela žalbu Kantonalnom sudu koji je Rješenjem broj Gž-1420/05 od 28. septembra 2006. godine žalbu apelantice odbio kao neutemeljenu i prvostepeno rješenje potvrdio.
5. Apelantica smatra da joj je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju Općinski sud je Rješenjem broj R: 74/03 od 30. avgusta 2004. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj Gž-1420/05 od 28. septembra 2006. godine, odbacio kao nedopušteni žalbu apelantice podnesenu protiv rješenja Općinskog suda kojim je uređena međa između apelantičinih i susjednih nekretnina jer je istu podnio neovlašteni punomoćnik. S obzirom da redovni sudovi nisu meritorno odlučivali o žalbi apelantice, već je ista odbačena jer nije ispunjavala formalne zahtjeve pravnog lijeka, Ustavni sud smatra da apelantica nije iscrpila djelotvorne pravne lijekove, pa samim tim nije došla do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović