Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3052/06 (M. M.)
Odluka donesena 11. 03. 2008.
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3052/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 03. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 11. marta 2008. godine, u predmetu broj AP 3052/06, rješavajući apelaciju Milomira Marića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milomira Marića, podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Bijeljini, broj U-174/05 od 13. oktobra 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Milomir Marić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, podnio je 9. novembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj U-174/05 od 13. oktobra 2006. godine.
2. Odlukom Vojne pošte 7599 Bijeljina, Int.broj 07/72-1357-4 od 24. januara 2005. godine odbijen je prigovor apelanta izjavljen protiv ocjene nepovoljan, kojom ga je ocjenio komadant 27. mehanizovanog bataljona za period od 21. aprila 2004. godine do 6. decembra 2004. godine. Nezadovoljan navedenom odlukom apelant je tužbom pokrenuo upravni spor.
3. Rješenjem Okružnog suda, broj U-174/05 od 13. oktobra 2006. godine odbačena je tužba apelanta podnešena protiv tužene Republike Srpske-Vojska Republike Srpske, radi poništenja odluke, Int.broj 07/72-1357-4 od 24. januara 2005. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno, da je tužba apelanta neblagovremena iz razloga što je ista podnesena 5. decembra 2005. godine, a osporavana odluka apelantu je saopštena 25. januara 2005. godine, što je van roka od 30 dana propisanog članom 15. stav 2. Zakona o upravnim sporovima (u daljnjem tekstu: ZUS, «Službeni glasnik Republike Srpske, broj 109/05). U obrazloženju se dalje navodi, da je sud našao da odluka koja se tužbom osporava nije donesena u upravnom postupku i da se istom ne dira ni u kakvo pravo, niti se za apelanta stvara neka obaveza, ocjenivši da osporena odluka nema svojsvo upravnog akta u smislu člana 7. ZUS.
4. Iz navoda apelacije proizilazi da se apelant žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) te prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, kao i prava na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant dalje navodi, da su osporenom odlukom povrijeđena njegova prava, i da odluka utiče na pitanje disciplinske odgovornosti, prekomande i na kraju prestanka njegove službe u vojsci Republike Srpske.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
6. Ustavni sud primjećuje da se u predmetnom slučaju radi o žalbi apelanta na navodne povrede ljudskih prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, kao i prava na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, učinjene prilikom odbacivanja tužbe apelanta podnešene protiv odluke Vojne pošte 7599 Bijeljina, Int.broj 07/72-1357-
4 od 24. januara 2005. godine.
7. Ustavni sud podsjeća da je rješenjem Okružnog suda odbačena tužba apelanta iz raloga što je ista podnesena van propisanog roka od 30 dana, i što odluka koju apelant tužbom osporava nema svojstvo upravnog akta. O apelantovim navodima da od osporene odluke zavisi pitanje njegove disciplinske odgovornosti, prekomande i na kraju prestanka dužnosti u vojsci Republike Srpske, Okružni sud nije raspravljao. Ustavni sud dalje zaključuje, da se ni odlukom Vojne pošte o odbijanju apelantovog prigovora izjavljenog protiv ocjene nepovoljan nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta, niti se radi o sporu građansko-pravne prirode. U suštini, ocjena rada se nalazi u domenu diskrecionog prava rukovoditelja odnosno, u konkretnom slučaju starješine. Stoga Ustavni sud zaključuje da je apelacija u pogledu prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Apelant se takođe žali da mu je povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana
13. Evropske konvencije. Ustavni sud ističe, da član 13. Evropske konvencije ima supsidijaran karakter. To znači da član 13. Evropske konvencije ne garantuje pravo na djelotvoran pravni lijek sam po sebi, niti se može posmatrati samostalno i nezavisno od nekog od prava garantovanih Evropskom konvencijom. U konkretnom slučaju navodi apelanta o kršenju ovog prava odnose se na povredu prava na pravično suđenje. Kako je Ustavni sud u ovom slučaju ocijenio da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije u konkretnom postupku ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, time su i navodi apelanta o povredi člana 13. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Iz apelacije dalje, proizilazi da se apelanti žali na povredu prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, u vezi sa pravom na pravično suđenje. Budući da je prema praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, pravo na nediskriminaciju akcesorno pravo, to se povreda ovog prava može utvrđivati samo u vezi sa «uživanjem prava i sloboda garantovanih Evropskom konvencijom». Iako utvrđivanje kršenja nekog od garantovanih prava nije pretpostavka za primjenu člana 14. Evropske konvencije, ipak se ovaj član neće moći primijeniti ukoliko činjenice konkretnog slučaja ne ulaze «u opseg» garantovanog prava (vidi Evropski sud, Karlheinz Schmidt protiv Njemačke, presuda od 18. jula 1994. godine, Serija A broj 291-B, stav 22).
10. Imajući u vidu da je u apelantovom slučaju, Ustavni sud već zaključio da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine to su i navodi o povredi prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje, a budući da se radi o akcesornom pravu, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović