Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3146/06 (D. P.)
Odluka donesena 11. 03. 2008.
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3146/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 03. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 11. marta 2008. godine, u predmetu broj AP 3146/06, rješavajući apelaciju Dušana Pavlovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dušana Pavlovića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Rev-247/04 od 20. septembra 2005. godine, Presude Kantonalnog suda Kantona 10 u Livnu broj Gž-6/04 od 27. januara 2004. godine i Presude Općinskog suda u Livnu broj P-248/02 od 15. oktobra 2003. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Dušan Pavlović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zabrišća kod Livna, kojeg zastupa Mladen Marinčić, advokat iz Livna, podnio je 21. novembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-247/04 od 20. septembra 2005. godine, Presude Kantonalnog suda Kantona 10 u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-
6/04 od 27. januara 2004. godine i Presude Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-248/02 od 15. oktobra 2003. godine.
2. Apelant je podnio tužbu Općinskom sudu protiv Zavoda za zdravstveno osiguranje Hercegbosanske županije Livno (u daljnjem tekstu: prvotuženi) i Međužupanijskog zavoda za zdravstveno osiguranje Mostar (u daljnjem tekstu: drugotuženi). U predmetnoj tužbi apelant je naveo da je 12. decembra 2001. godine morao izvršiti operaciju srca na Institutu za kardiovaskularne bolesti u Sremskoj Kamenici, SR Jugoslavija, te s obzirom da je bio osiguran kod tuženih traži da se obavežu isti da mu naknade troškove hitnog operacijskog zahvata, kao i troškove nužnog liječenja.
3. Općinski sud je donio Presudu broj P-248/02 od 15. oktobra 2003. godine kojom je odbijen kao neutemeljen tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se obaveže prvotuženi da mu na ime troškova liječenja isplati iznos od 20.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 20. decembra 2001. godine pa do isplate, kao i da mu naknadi troškove spora, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja. Utvrđeno je povlačenje tužbe u odnosu na drugotuženog. Određeno je da apelant snosi troškove postupka u iznosu od 1.280,00 KM. U obrazloženju svoje presude Općinski sud je naveo da je odredbama člana 41. Zakona o zdravstvenom osiguranju («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 30/97) propisano da osigurana osoba ima pravo na liječenje u inozemstvu pod uvjetima i na način utvrđen posebnim propisima ako je u pitanju oboljenje koje se ne može liječiti u Federaciji Bosne i Hercegovine, a u zemlji u koju se osigurana osoba upućuje postoji mogućnost za uspješno liječenje od oboljenja. Sud je takođe naveo da je odredbama čl. 4. i 5. Pravilnika o uvjetima, načinu i postupku ostvarivanja zdravstvene zaštite za vrijeme boravka u inozemstvu (u daljnjem tekstu: Pravilnik; «Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 31/02) propisano da osigurane osobe pravo na zdravstvenu zaštitu mogu koristiti na teret sredstava kantonalnog zavoda zdravstvenog osiguranja samo ukoliko im je prije odlaska u inozemstvo izdat odgovarajući dvojezični obrazac, odnosno potvrda o pravu na korištenje zdravstvene zaštite u inozemstvu. S obzirom da je u toku postupka nesporno utvrđeno da je operativni zahvat koji je apelant obavio u inozemstvu mogao obaviti i u Federacije Bosne i Hercegovine i to na Univerzitetskom kliničkom centru u Tuzli, kao i da apelant nije imao uputnicu za operativni zahvat niti u Federaciji Bosne i Hercegovine niti u inozemstvu, sud je zaključio da se u konkretnom slučaju nisu ispunili uvjeti za naknadu troškova liječenja shodno odredbama člana 41. Zakona o zdravstvenom osiguranju i čl. 4. i 5. Pravilnika.
4. Odlučujući o žalbi apelanta protiv Presude Općinskog suda broj P-248/02 od 15. oktobra 2003. godine Kantonalni sud je donio Presudu broj Gž-6/04 od 27. januara 2004. godine kojom je žalba apelanta odbijena i prvostupanjska presuda potvrđena.
5. Protiv Presude Kantonalnog suda broj Gž-6/04 od 27. januara 2004. godine apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu koji je Presudom broj Rev-247/04 od 20. septembra 2005. godine odbio reviziju apelanta.
6. Apelant smatra da su mu pobijanim odlukama povrijeđena prava iz zdravstvenog osiguranja, pravo na liječenje i pravo na novčanu naknadu.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
8. U konkretnom slučaju apelant se žali da su mu pobijanim odlukama povrijeđena prava iz zdravstvenog osiguranja, pravo na liječenje i pravo na novčanu naknadu. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da navedena prava nisu zaštićena Ustavom Bosne i Hercegovine, niti Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda koja se prema članu II/2. Ustava Bosne i Hercegovine direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini. Međutim, u Aneksu I tačka 8. Ustava Bosne i Hercegovine - Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji će se primjenjivati u Bosni i Hercegovini, je između ostalog naveden i Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1996). Ovim paktom je u članu 12. zagarantovano pravo na liječenje. Uživanje ovog prava je garantirano svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine. S obzirom da apelant ne navodi da je diskriminiran u uživanju prava na liječenje, a takva diskriminacija, nije očigledna iz činjenica koje je predočio apelant, Ustavni sud je zaključio da je apelacija nedopuštena jer je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović