Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3210/06 (M. B.)

Odluka donesena 11. 03. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3210/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 03. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 11. marta 2008. godine, u predmetu broj AP 3210/06, rješavajući apelaciju Mensura Bašića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mensura Bašića, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Livnu, broj 010-0-Gž-

06-000-194 od 23. augusta 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Mensur Bašić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, podnio je 29. novembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 010-0-Gž-06-000-194 od 23. augusta 2006. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj Rs-728/91 od 26. aprila 2006. godine obnovljen je spis Osnovnog suda udruženog rada Mostar (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj Rs-728/91 u pravnoj stvari apelanta kao predlagatelja i učesnika-tuženika Ministarstva za unutarnje poslove SR BiH Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministrastvo), uz učešće umješača Aziza Jahjefendića (u daljnjem tekstu: umješač), radi stambenog pitanja.U obrazloženju rješenja je navedeno da se prijedlogom za obnovu spisa obratio umješač iz razloga utvrđivanja pravomoćnosti rješenja, broj Rs-728/91 od 6. decembra 1991. godine, kojim je odbačen kao neblagovremen prijedlog apelanta da se poništi odluka Ministarstva o dodjeli umješaču dvosobnog stana u Livnu, budući da niti Vrhovni sud Bosne i Hercegovine, ni Kantonalni sud u Mostaru niti Općinski sud nisu zaprimili upisnike ni arhivu Osnovnog suda. Dalje je navedeno da je sud na ročištu povodom prijedloga za obnovu spisa održanom 26. aprila 2006. godine izvršio uvide u priloge koje je dostavio umješač te priloge koje je apelant dostavio na ročištu, iz kojih je između ostalog utvrđeno da je apelant na rješenje, broj Rs-728/91 od 6. decembra 1991. godine, uložio žalbu 24. decembra 1991. godine. Na ročištu povodom prijedloga za obnovu spisa apelant je izjavio da odluku o izjavljenoj žalbi nikada nije dobio.

3. Rješenjem Kantonalnog suda, broj 010-0-Gž-06-000-194 od 23. augusta 2006. godine, odbijena je žalba apelanta i potvrđeno prvostepeno rješenje Osnovnog suda, broj Rs-728/91 od 6. decembra 1991. godine kojim je prijedlog apelanta od 11. jula 1991. godine odbačen kao neblagovremen. U obrazloženju rješenja Kantonalnog suda je navedeno, da je odredbom člana 83. stav 1. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa propisano da radnik koji nije zadovoljan konačnom odlukom nadležnog organa u organizaciji ili ako taj organ ne donese odluku u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva, odnosno prigovora, ima pravo da u narednom roku od 15 dana traži zaštitu svojih prava pred nadležnim sudom. U obrazloženju se dalje navodi, da je odluku Savjeta učesnika, broj S-43/1 od 7. juna 1991. godine, kojom je odbijen prigovor apelanta izjavljen protiv odluke Zbora radnika Sektora SDB Livno, broj 68 od 29. aprila 1991. godine o dodjeli dvosobnog stana u Livnu, u ulici Dalmatinskih brigada broj 1, Azizu Jahjefendiću, apelant primio 17. juna 1991. godine, a prijedlog sudu je uputio preporučenom pošiljkom 11. jula 1991. godine. Sud na kraju zaključuje, da je prijedlog apelanta odbačen kao neblagovremen iz raloga što isti nije podnesen u zakonskom roku od 15 dana.

4. Apelant smatra da je osporenom odlukom povrijeđeno njegovo pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju apelant je podnio prijedlog kojim je tražio poništenje odluke o dodjeli stana na korištenje koju je Osnovni sud rješenjem, broj Rs-728/91 od 6. decembra 1991. godine, a koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj 010-0-Gž-06-000-194 od 23. augusta 2006. godine, odbacio kao neblagovremen utvrdivši da je isti podnesen nakon proteka zakonom propisanog roka.

8. Obzirom na navedeno, nesporno je da redovni sudovi nisu raspravljali o osnovanosti apelantovog prijedloga, već je prijedlog apelanta, budući da nije podnesen u zakonom propisanom roku, odbačen iz formalnih razloga. Ustavni sud podsjeća da iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih lijekova mogućih po zakonu predstavlja preduvjet za meritorno razmatranje apelacije. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem prijedloga Osnovnom sudu nije efektivno iscrpio pravne lijekove jer je mimo zakonom utvrđenog roka, podnio prijedlog, o kojem redovni sudovi nisu mogli odlučivati o meritumu spora, budući da prijedlog nije ispunjavalo formalne uvjete tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3210/06 (M. B.) | Sudska praksa | Aktio