Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3258/06 (R. K.)

Odluka donesena 11. 03. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3258/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 03. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 11. marta 2008. godine, u predmetu broj AP 3258/06, rješavajući apelaciju Rade Kosorića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Rade Kosorića, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Rev-

807/05 od 3. oktobra 2006. godine, i presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu, broj Gž: 471/05 od 2. novembra 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Rade Kosorić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Rogatice, podnio je 5. decembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv, rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-807/05 od 3. oktobra 2006. godine, i presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž: 471/05 od 2. novembra 2005. godine. Apelant je, na traženje Ustavnog suda, 3. januara 2007. godine dopunio apelaciju.

2. Rješavajući po žalbi tuženog, Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske-Stanice javne bezbjednosti Rogatica (u daljnjem tekstu: tuženi), protiv presude Općinskog suda u Višegradu, broj P:53/05 od 7. jula 2005. godine, kojom je naloženo tuženom da isplati apelantu iznos od 20.922,38 KM na ime naknade za izgubljene plate, iznos od 4.674,52 KM na ime naknade za topli obrok, iznos od 837, 58 KM na ime naknade za regres i iznos od 115,92 KM na ime naknade za zimnicu, Okružni sud donio je presudu, broj Gž: 471/05 od 2. novembra 2005. godine, kojom je uvažio žalbu tuženog i preinačio prvostepenu presudu tako što je tuženog obavezao da apelantu isplati na ime naknade plata iznos od 15.585,38 KM, na ime naknade za regres iznos od 626, 00 KM, te na ime naknade za zimnicu iznos od 80, 00 KM, dok je odbio kao neosnovan dio tužbneog zahtjeva apelanta koji se odnosi na isplatu naknade za topli obrok u iznosu od 4.674, 52 KM, obračunate kamate za regres u iznosu od 211,58 KM, obračunate kamate za zimnicu u iznosu od 35,92 KM, te naknadu obračunatih zateznih kamata na platu u iznosu od 5.337,00 KM.

3. Apelant je protiv presude Okružnog suda, broj Gž: 471/05 od 2. novembra 2005. godine, izjavio reviziju 14. novembra 2005. godine.

4. Vrhovni sud je donio rješenje, broj Rev-807/05 od 3. oktobra 2006. godine, kojim je odbacio reviziju apelanta kao nedozvoljenu. Vrhovni sud je obrazložio da se revizija apelanta odnosi i na dio drugostepene presude kojim je pravomoćno odlučeno o sporednim zahtjevima, odnosno kamati, što nije dozvoljeno, te da vrijednost predmetnog spora, tj. pobijanog dijela pravomoćne presude kojim je odlučeno o glavnom zahtjevu iznosi 4.674,52 KM, što ne prelazi iznos od 10. 000 KM, kako je propisano članom 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku.

5. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine i odluku Ustavnog suda, broj AP-3432/06 od 6. marta 2007. godine).

8. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-807/05 od 3. oktobra 2006. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Okružnog suda, broj Gž: 471/05 od 2. novembra 2005. godine.Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Okružnog suda, s obzirom da je apelant protiv iste izjavio reviziju Vrhovnom sudu, 14. novembra 2005. godine. Apelant je, dakle, presudu Okružnog suda primio prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 5. decembra 2006. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3258/06 (R. K.) | Sudska praksa | Aktio