Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3423/06 (E. D.)
Odluka donesena 11. 03. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3423/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 03. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 11. marta 2008. godine, u predmetu broj AP 3423/06, rješavajući apelaciju Emira Drače, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Emira Drače, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-660/05 od 12. septembra 2006. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru, broj Gž:17/04 od 22. februara 2005. godine, i međupresude Općinskog suda II u Mostaru, broj P-298/02 od 20. oktobra 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Emir Drača (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Faruk Ćupina, advokat iz Mostara, podnio je 27. decembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-660/05 od 12. septembra 2006. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž:17/04 od 22. februara 2005. godine, i međupresude Općinskog suda II u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-298/02 od 20. oktobra 2003. godine.
2. Općinski sud donio je međupresudu, broj P-298/02 od 20. oktobra 2003. godine, kojom je u tački jedan i dva izreke utvrdio da su JP «Elektroprivreda» Sarajevo i JP «Elektroprivreda Herceg Bosne» Mostar solidarno odgovorni za štetu nastalu na imovini apelanta u plavnom valu od 16. decembra 1999. godine, te su obavezani da apelantu solidarno naknade 9.000 KM na ime dijela troškova parničnog postupka (troškovi vještačenja) u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Tačkom tri izreke međupresude utvrđeno je da će sud zastati sa raspravljanjem o iznosu tužbenog zahtjeva i preostalom dijelu troškova parničnog postupka.
3. Rješavajući po žalbi tuženih protiv međupresude Općinskog suda, broj P-298/02 od 20. oktobra 2003. godine, Kantonalni sud je donio presudu, broj Gž:17/04 od 22. februara 2005. godine, kojom je djelimično uvažio žalbe i pobijanu presudu preinačio u tački jedan i dva izreke na način da je utvrdio da su tuženi odgovorni za štetu koju su prouzrokovali na apelantovom u objektu u Mostaru, i to preko visine od 0,80 m, kao maksimalne dubine vode koja se pojavila u objektu u tzv, plavnom valu, te da je JP «Elektroprivreda» Sarajevo dužna naknaditi štetu apelantu u omjeru od 85%, a JP «Elektroprivreda Herceg Bosne» Mostar u omjeru od 15%.
4. Apelant i tuženi su izjavili revizije protiv presude Kantonalnog suda, broj Gž:17/04 od 22. februara 2005. godine.
5. Vrhovni sud donio je presudu, broj Rev-660/05 od 12. septembra 2006. godine, kojom je revizije odbio kao neosnovane.
6. Apelant se žali da su osporenim odlukama povrijeđena njegova prava na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) i člana 5. Evropske konvencije, pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
8. Na osnovu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
9. S obzirom da je, u konkretnom slučaju, apelant konačnu odluku Vrhovnog suda, broj Rev-
660/05 od 12. septembra 2006. godine, primio 19. oktobra 2006.godine, a apelacija je podnesena 27. decembra 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Vrhovnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović