Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-662/08 (STR “TULUM“ Kreševo)

Odluka donesena 13. 03. 2008.

  • Privremena mjera - usvojena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-662/08

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

13. 03. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine umalom vijeću, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 13. marta 2008. godine, u predmetu broj AP 662/08, rješavajući zahtjev STR“TULUM“, u vlasništvu Nade Kraljević, iz Kreševa, za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Usvaja se zahtjev STR “TULUM“, iz Kreševa, za donošenje privremene mjere.

Obustavlja se izvršenje Rješenja Turističko-ugostiteljske inspekcije Ministarstva gospodarstva/privrede Srednjobosanskog kantona, broj: 07-3-20-347/2007, od 12. maja 2007. godine.

Ova odluka stupa na snagu odmah i proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o apelaciji, ili dok Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, odnosno u Vijeću od pet sudija, ne odluči drugačije.

OBRAZLOŽENJE

1. STR “TULUM“ (u daljnjem tekstu: apelant), iz Kreševa, u vlasništvu Nade Kraljević, također, iz Kreševa, zastupan po Zahidu Hadžiću, advokatu iz Visokog, podnio je 3. marta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda Novi Travnik, broj:06 0 U 000222 07 U, od 16. januara 2008. godine. Apelant je, u apelaciji, zahtijevao donošenje privremene mjere obustave izvršenja pobijane Presude.

2. Pobijanom Presudom odbijena je tužba u upravnom sporu apelanta protiv Rješenja Federalne Uprave za inspekcijske poslove, broj UP-II/06.02.242/07, od 29. juna 2007. godine, a kojim je odbijena žalba apelanta protiv Rješenja Turističko-ugostiteljske inspekcije Ministarstva gospodarstva/privrede Srednjobosanskog kantona, broj: 07-3-20-347/2007, od 12. maja 2007. godine. Ovim rješenjem zabranjen je rad apelantu do pribavljanja rješenja nadležnog organa kojim se utvrđuje da poslovni prostor udovoljava tehničkim i drugim uslovima za obavljanje djelatnosti. U obrazloženju pobijane Presude utvrđeno je da apelant obavlja djelatnost od 2001. godine, te da raspolaže rješenjem o odobrenju rada, uvjerenjem o registraciji obveznika poreza na dodatnu vrijednost, uvjerenje o poreznoj registraciji i obavijest o razvrstavanju obrta prema djelatnosti. Međutim, apelant nije dobio rješenje kojim se utvrđuje da poslovni prostor udovoljava tehničkim i drugim uslovima za obavljanje djelatnosti, a to je neuphodno, u skladu sa članom 9. st. 2. i 3. Zakona o trgovini („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj 64/04), jer bez tog rješenja nije dozvoljeno obavljati registrovanu djelatnost (član 55. stav 1. alineja 3. citiranog Zakona). Također je utvrđeno da je apelantica još 2001. godine pokrenula postupak dobivanja rješenja kojim se utvrđuje da poslovni prostor udovoljava tehničkim i drugim uslovima za obavljanje djelatnosti pred nadležnim upravnim organima. Ipak, ovaj postupak nije nikada okončan. Kantonalni sud je obrazložio da činjenica trajanja ovog postupka ne može biti osnova, tj. opravdanje da apelant otpočne sa bavljenjem svoje djelatnosti bez toga rješenja, već da se žali, u smislu Zakona o upravnom postupku i instituta „šutanja administracije“, zbog neopravdane dužine trajanja postupka.

3. Nakon donošenja pobijane Presude Kantonalnog suda, nadležni organi uprave pristupili su izvršenju Rješenja Tržišne inspekcije, te je u februaru 2008. godine apelant privremeno zatvoren. Ustavni sud uviđa da Rješenje Tržišne inspekcije nije bilo izvršivo do donošenja pobijane Presude Kantonalnog suda, jer je isti sud donio Rješenje, broj:006-0-U-07-000317, od 3. oktobra 2007. godine, kojim je do donošenja odluke u upravnom spor odgodio izvršenje pobijanog upravnog akta iz razloga mogućnosti nastupanja materijalne štete koja bi se teško mogla otkloniti.

4. Apelant smatra da je pobijanom Presudom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Također, tvrdi povredu člana 14. Evropske konvencije i člana „66. Ustava Bosne i Hercegovine“. Povredu ovih prava apelant vidi u činjenici da je obavljao djelatnost od 2001. godine na osnovu uredne dokumentacije, da je visok broj inspekcija imao uvid u rad apelanta, ali da nedostatak predmetnog rješenja nije nikada bila prepreka za rad apelanta. Također, smatra da je pokretanje ovog postupka „politički čin“, s obzirom da vlasnik apelanta ne pripada vladajućoj političkoj stranci, „Hrvatskoj demokratska stranci“. Osim toga, navodi da se propust nadležnog upravnog organa, da u zakonom propisanom roku odluči o zahtjevu za izdavanje rješenja kojim se utvrđuje da poslovni prostor udovoljava tehničkim i drugim uslovima za obavljanje djelatnosti, ne može staviti njemu na teret.

5. Kao razlog za donošenje privremene mjere, apelant navodi da je od dana dostavljanja akta, kojim se dozvoljava izvršenje Rješenja do dana faktičkog zatvaranja apelanta prošlo samo pet dana, što je objektivno prekratak rok da bi se izmjestila roba iz objekta. Iz tog razloga, u objektu je ostalo prehrambene robe u vrijednosti od 450.000 KM, za koju rok trajanja je istekao ili ističe, čime će nastupiti nenaknadiva šteta. Osim toga, apelant navodi da se zabranom rada ugrožava život 6 porodica zaposlenika, koje ne mogu više ostvarivati zaradu od svoga rada. S druge strane, apelant ukazuje da nikakva šteta za društvo i opštinu ne postoji ako apelant bude privremeno obavljao djelatnost dok se spor ne okonča.

6. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

7. Ustavni sud podsjeća da je član 77. Pravila Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni, na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za donošenje privremene mjere, odnosno uz apelaciju, da bi mogle nastati neotklonjive štetne posljedice.

8. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda Novi Travnik, broj:06 0 U 000222 07 U, od 16. januara 2008. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu Presudu apelant je primio 24. januara 2008. godine, a apelacija je podnesena 3. marta 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

9. Ustavni sud nalazi da predmetna apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. Naime, apelantu je Rješenjem Turističko-ugostiteljske inspekcije Ministarstva gospodarstva/privrede Srednjobosanskog kantona, broj: 07-3-20-347/2007, od 12. maja 2007. godine, privremeno zabranjen rad, jer ne posjeduje rješenje kojim se utvrđuje da poslovni prostor udovoljava tehničkim i drugim uslovima za obavljanje djelatnosti. Ustavni sud podsjeća da je 20. februara 2008. godine objekat zatvoren i zapečaćen. Ustavni sud ukazuje da je pitanje obavljanja trgovačke djelatnosti regulisano Zakonom o trgovini. Do 2004. godine, Zakon o trgovini („Službeni glasnik Federacije Bosne i Hercegovine“, br. 2/95 i 19/96) je, u članu 12., propisivao da rješenje kojim se utvrđuje da poslovni prostor udovoljava tehničkim i drugim uslovima za obavljanje djelatnosti predstavlja neophodan uslov za obavljanje trgovinske djelatnosti. Lica, koja ne posjeduju takvo rješenje, po osnovu inspekcijskog nadzora, mogu se suočiti sa posljedicom privremenog zatvaranja objekta (član 51. stav 1.). Međutim, kada je novi Zakon o trgovini („Službeni glasnik Federacije Bosne i Hercegovine“, br. 64/04) stupio na snagu, napravljen je izuzetak od zakonskog rješenja po starom zakonu utoliko što je obavljanje trgovinske djelatnosti moguće i bez rješenje kojim se utvrđuje da poslovni prostor udovoljava tehničkim i drugim uslovima za obavljanje djelatnosti ukoliko vlasnik podnese uredan zahtjev za izdavanje takvog rješenja, a nadležni organ ne donese rješenje u roku od 15 dana od podnošenja zahtjeva (član 9. st. 5. i 6.). Ustavni sud podsjeća da je vlasnik apelanta podnosio zahtjev još 2001. godine, a taj postupak nije ni do dana donošenja ove Odluke okončan. Prema tome, apelacija postavlja veoma ozbiljna pitanja arbitrarne primjene zakona.

10. Nadalje, u svojoj apelaciji, a u vezi sa zahtjevom za donošenje privremen mjere, apelant ističe, između ostalog, da je u objektu ostala prehrambena roba u vrijednosti od 450.000 KM, za koju rok trajanja je istekao ili ističe svakim danom, čime je nastupila i nastupa permanentno nenaknadiva šteta. Kao dokaz, apelant je dostavio Zapisnik od 20. februara 2008. godine o privremenom zatvaranju apelanta, u kojem je konstatovano da roba nije iznijeta iz objekta.

11. Uzimajući u obzir obrazloženje iz tač. 8. i 9. ove Odluke, Ustavni sud smatra je ovo opravdan razlog za donošenje privremene mjere. Naime, apelantica trpi nenaknadivu štetu u vidu propadanja prehrambene robe, koja je zatvorena u objektu apelanta. Ova šteta može s protekom vremena biti i veća, a može proizvesti i druge troškove, kao što je uklanjanje i uništavanje neupotrebljive prehrambene robe. S druge strane, odlukom o privremenoj mjeri neće se ugroziti interesi društva ili nadležnog organa. Na kraju, Ustavni sud podsjeća da je iz istih ovih razloga i Kantonalni sud Novi Travnik donio Rješenje, broj:006-0-U-07-000317, od 3. oktobra 20078. godine, kojim je do donošenja odluke u upravnom spor odgodio izvršenje pobijanog upravnog akta iz razloga nastupanja materijalne štete koja bi se teško mogla otkloniti.

12. Imajući u vidu odredbe člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da usvoji zahtjev za donošenje privremene mjere.

13. U smislu člana 77. stav 6. Pravila Ustavnog suda, odluka o privremenoj mjeri proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke o apelaciji, ili dok Ustavni sud u plenarnom sazivu, odnosno u Vijeću od pet sudija, ne odluči drugačije.

14. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

15. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira konačnu odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

16. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-662/08 (STR “TULUM“ Kreševo) | Sudska praksa | Aktio