Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu U-13/06 (N. Š.)

Odluka donesena 28. 03. 2008.

Nema povrede
Član VI/3.a i VI/3.c) Ustava BiH - Ocjena ustavnosti - Saglasnost sa Ustavom/EK
  • Ocjena ustavnosti - nadležnost iz čl. VI/3.a)
  • Izmijenjene pravne okolnosti
  • Obustava postupka - Ustavni sud utvrdio da nije svrsishodno voditi dalji postupak
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Stara devizna štednja
  • Član II/3 Ustava BiH
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić, Tudor Pantiru, Constance Grewe

Citirani propisi

Predmeti (1)

U-13/06

Ocjena ustavnosti

Odluka o meritumu

28. 03. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u predmetu broj U 13/06, rješavajući zahtjev Nikole Špirića, zamjenika predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u vrijeme podnošenja zahtjeva, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 17. stav 1. tačka 6, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 3. i člana 65. stav 1. alineja 4. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), u sastavu:

Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica

Miodrag Simović, potpredsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Tudor Pantiru, sudija

Mato Tadić, sudija

Constance Grewe, sutkinja

Seada Palavrić, sutkinja

Krstan Simić, sudijana sjednici održanoj 28. marta 2008. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovan zahtjev Nikole Špirića, zamjenika predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u vrijeme podnošenja zahtjeva, za ocjenu ustavnosti čl. 4. i 28. Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 28/06, 76/06 i 72/07).

Utvrđuje se da je član 4. Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 28/06, 76/06 i 72/07) u skladu sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Utvrđuje se da je član 28. Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 28/06, 76/06 i 72/07) u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Obustavlja se postupak po zahtjevu Nikole Špirića, zamjenika predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosnei Hercegovine u vrijeme podnošenja zahtjeva, za ocjenu ustavnosti čl. 5. do 21. Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 28/06, 76/06 i 72/07) zato što nije svrsishodno voditi daljnji postupak.

Odbacuje se zahtjev Nikole Špirića, zamjenika predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u vrijeme podnošenja zahtjeva, za ocjenu ustavnosti člana 1. st. 2. i 3. i člana 27. Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 28/06, 76/06 i 72/07), zato što su izmijenjene pravne okolnosti. Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, “Službenom glasniku Republike Srpske” i u «Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine».

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Nikola Špirić (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva), zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine u vrijeme podnošenja zahtjeva, podnio je 31. maja 2006. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu ustavnosti člana 1. st. 2. i 3, člana 4, čl. 5. do 21. i čl. 27. i 28. Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 28/06, 76/06 i 72/07, u daljnjem tekstu: osporeni zakon).

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Predstavnički dom) i Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Dom naroda) zatraženo je 13. augusta 2007. godine, a od Ministarstva finansija i trezora Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo finansija) 25. februara 2008. godine da dostave odgovore na zahtjev.

3. Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine je 6. septembra 2007. godine dostavio odgovor na zahtjev, Ministarstvo finansija je 4. marta 2008. godine dostavilo odgovor na zahtjev, a Dom naroda nije dostavio odgovor na zahtjev.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na zahtjev je dostavljen podnosiocu zahtjeva 4. marta 2008. godine.

5. S obzirom na to da je Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, nakon podnošenja predmetnog zahtjeva, donijela Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje («Službeni glasnik BiH» broj 76/06) i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje («Službeni glasnik BiH» broj 72/07), Ustavni sud je 5. februara 2008. godine zatražio od podnosioca zahtjeva da se izjasni u pogledu izmijenjenih pravnih okolnosti. Podnosilac zahtjeva nije dostavio svoje izjašnjenje u ostavljenom roku od 15 dana.

III. Zahtjev

a) Navodi iz zahtjeva

6. Podnosilac zahtjeva je naveo da je član 1. st. 2. i 3. osporenog zakona suprotan članu III stav 1. tačka e) Ustava Bosne i Hercegovine u kojem je propisano da se finansiranje međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine ubraja u isključivu nadležnost Bosne i Hercegovine. Dalje je navedeno da je član 4. osporenog zakona suprotan Ustavu Bosne i Hercegovine jer «pripisana kamata obračunata po ranijim ugovorima spada u stečena prava imaoca stare devizne štednje, te njeno storniranje predstavlja kršenje međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine». Podnosilac zahtjeva smatra spornim sve članove od 5. do člana 21. osporenog zakona u kojima je propisan postupak verifikacije, smatrajući da se na taj način direktno krše imovinska prava imalaca stare devizne štednje. Podnosilac zahtjeva smatra spornim uopće propisivanje postupka verifikacije, jer se, kako je naveo, «svugdje u svijetu verifikacija dokazuje ili štednom knjižicom ili izvodom iz banke sa računa štediše, a postoji zato što je štediša položio svoj novac u banku, a ne zato što mu to pravo priznaje država nakon provedenog upravnog postupka, što u biti predstavlja postupak verifikacije». U vezi sa članom 17. osporenog zakona podnosilac zahtjeva je naveo da se iz navedene odredbe zaključuje da se propuštanjem roka za verifikaciju gubi pravo na štednju, čime se, također, krši pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. Na kraju, podnosilac zahtjeva smatra da čl. 27. i 28. osporenog zakona nisu saglasni Ustavu Bosne i Hercegovine, jer se propisivanjem da se van snage stavljaju izvršne sudske presude i obustavljaju sudski postupci direktno krše pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek.

b) Odgovor na zahtjev

7. Predstavnički dom je naveo da ostaje na pozicijama osporenog zakona i da obavještava Ustavni sud da je 31. jula 2007. godine usvojen Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje, te da predstoji razmatranje ovog Prijedloga zakona u Domu naroda.

8. Ministarstvo finansija, kao predlagač osporenog zakona, navelo je da je član 1. osporenog zakona izmijenjen tako da je propisano da u osiguranju sredstava za isplatu stare devizne štednje učestvuje i Bosna i Hercegovine iz raspoloživih sredstava po osnovu sukcesije bivše SFRJ i drugih raspoloživih sredstava u skladu sa odlukom Vijeća ministara BiH. Dalje, kada je u pitanju član 4. osporenog zakona, Ministarstvo finansija iznijelo je stav da je ova vrsta ograničenja imovinskih prava u skladu sa javnim interesom, odnosno da je opravdan otpis kamate, i s tim u vezi je upućeno na stav Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija za ljudska prava) u Odluci o prihvatljivosti i meritumu CH/98/375/ i dr., Đorđe Besarović i drugi. U vezi sa postupkom verifikacije navedeno je da se radi o neophodnom postupku u kojem se identificiraju potražioci, vrši provjera iznosa i registriraju sva potraživanja po osnovu stare devizne štednje, čija je posljedica potvrđivanje, a ne redefiniranje i raskidanje postojećeg odnosa. Također, kako je odgovoreno, u skladu sa stavom Komisije za ljudska prava, članom 26. dato je ovlaštenje entitetima i Distriktu Brčko da donesu provedbene propise o postupku verifikacije. Također je navedeno da je posljednjim izmjenama osporenog zakona rok za verifikaciju produžen. Na kraju je navedeno da je izmijenjen osporeni zakon u članu 27. u kontekstu presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu APP.No. 41183/02 Ruže Jeličić («Službeni glasnik BiH» broj 20/07).

IV. Relevantni propisi

9. Odredbe osporenog zakona čija se ocjena saglasnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom traži glase: «Član 1. st. 2. i 3.

2) Za izmirenje obaveza po osnovu računa stare devizne štednje odgovorna je Bosna i Hercegovina, a sredstva osiguravaju Federacija Bosne i Hercegovine, Republika Srpska i Distrikt Brčko Bosne i Hercegovine.

3) Osiguranje sredstava u skladu sa stavom (2) ovog člana zasniva se na lokaciji svakog depozita u banci ili njenim filijalama ili najnižim operativnim jedinicama koje su poslovale na teritoriji entiteta i Distrikta u kojima je deponirana devizna štednja. Član 4.

Obračunata i neisplaćena kamata prema ugovorima iz člana 1. stav (1) nakon 1.1. 1992. godine se stornira i od istog datuma, pa do stupanja na snagu ovog zakona vrši se novi obračun kamata po stopi od 0,5%.

Član 5. Obaveze po osnovu računa stare devizne štednje koje nisu verificirane u skladu sa odredbama ovog zakona i provedbenim propisima entiteta i Distrikta mogu se dokazivati i ostvarivati samo u sudskom postupku.

Član 6. (Verifikacija potraživanja) (1) Verifikacija predstavlja neophodan postupak kojim se identificiraju potražioci, vrši provjera iznosa računa stare devizne štednje svakog potražioca i registriraju sva potraživanja po osnovu računa stare devizne štednje, čime se potvrđuju, a ne redefiniraju i ne raskidaju postojeća prava. (2) Nakon završetka verifikacije potražilac dobiva potvrdu o verifikaciji koja identificira potražioca i verificira iznos računa stare devizne štednje. (3) Potvrda iz stava (2) ovog člana predstavlja osnovu za izmirenje potraživanja po osnovu računa stare devizne štednje i izdaje se u obliku formulara koje propisuju entiteti i Distrikt, a uključuje i sljedeće:

a) svaki pojedinačni račun i verificirani iznos;

b) identitet vlasnika;

c) izjavu o odustajanju od tužbe nakon što potražilac primi gotovinskuisplatu i

d) naziv banke i broj računa na koji će biti izvršena gotovinska isplata iisplate po osnovu emitiranih obveznica iz člana 18. ovog zakona. (4) Ako potražilac raspolaže s više računa, svi računi pojedinačno se verificiraju i iznosi sabiraju radi izračunavanja gotovinskih isplata i iznosa obveznica koje se emitiraju prema ovom zakonu. Svaki pojedinačni potražilac dobiva samo jednu potvrdu o verifikaciji. (5) Verifikacija stanja deviznog uloga za svakog štedišu izvršit će se kumulativno za položenu štednju u jednoj ili više banaka koje su imale sjedište na teritoriji entiteta i Distrikta. Član 7. (Agencije za verifikaciju) (1) Verifikaciju računa stare devizne štednje, u skladu sa odlukama entitetskih vlada i Skupštine Distrikta, vršit će:

a) Agencija za posredničke, informatičke i finansijske usluge AD Banja Luka - za Distrikt;

b) Agencija za posredničke, informatičke i finansijske usluge AD Banja Luka - za Republiku Srpsku;

c) Agencija za finansijske, informatičke i posredničke usluge DD Sarajevo - za Federaciju Bosne i Hercegovine i

d) Agencija za pružanje finansijskih, informatičkih i posredničkih usluga Mostar - za Federaciju Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Agencije). (2) U roku od 15 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, Agencije će razmijeniti baze podataka za sve depozite po osnovu računa stare devizne štednje, čija se izmirenja, u skladu sa ovim zakonom, vrše u drugom entitetu ili Distriktu.

Član 8. (Obaveze banaka) (1) U postupku verifikacije računa stare devizne štednje banke su obavezne da sarađuju s entitetskim ministarstvima finansija, Upravom prihoda Distrikta, Agencijama i komisijama. (2) U postupku verifikacije banke su obavezne da svoje baze podataka provjere i učine ih dostupnim Agencijama za postupak verifikacije i pripreme dva posebna iskaza upisane kamate koja se odnosi na period do 31.12.1991. i period nakon 31.12.1991. godine.

Član 9. (Javni poziv) (1) Kao dio postupka verifikacije računa stare devizne štednje, entitetska ministarstva finansija i Uprava prihoda Distrikta objavit će poziv za verifikaciju računa stare devizne štednje u najmanje dva dnevna lista dostupna na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i na Internetu, i to najmanje tri puta do isteka roka za predavanje zahtjeva za verifikaciju. (2) Prvo objavljivanje poziva za verifikaciju bit će izvršeno u roku od 15 dana nakon stupanja na snagu ovog zakona, a zatim svaka dva mjeseca do isteka roka za podnošenje zahtjeva za verifikaciju. (3) Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine će, također, poslati pozive za verifikaciju svim ambasadama i konzulatima Bosne i Hercegovine sa instrukcijom za odgovarajuće objavljivanje u tim zemljama.

Član 10. (Obaveze Agencija)

U postupku verifikacije računa stare devizne štednje Agencije su dužne:

a) izvršiti verifikaciju računa stare devizne štednje u skladu s ovim zakonom;

b) izdati potvrdu svakom potražiocu o zaprimljenom zahtjevu za verifikaciju i dokumentaciji iz člana 12. ovog zakona (u daljnjem tekstu: zahtjev);

c) uspostaviti, redovno ažurirati i održavati Registar računa stare devizne štednje (u daljnjem tekstu: Registar) za svakog potražioca, uključujući podatke o stanju verificiranih računa stare devizne štednje nakon izvršenog otpisa kamate, iznosu otpisane kamate, prometu prije završetka postupka verifikacije i održavati sve bankovne informacije neophodne za izmirenje potraživanja prema ovom zakonu;

d) izraditi i realizirati potrebne sigurnosne postupke kojima se pruža zaštita i osigurava cjelovitost podataka koji se vode u Registru;

e) osigurati formiranje posebne baze podataka računa stare devizne štednje prema: filijalama i organizacionim jedinicama koje su egzistirale na teritoriji entiteta i Distrikta, u kojoj se utvrđuju svi potražioci i iznosi svih potraživanja;

f) formirati bazu podataka spornih potraživanja;

g) izdati potvrdu o verifikaciji iz člana 6. ovog zakona;

h) nakon izvršene verifikacije u skladu sa ovim zakonom, verificirati deviznu štednu knjižicu odgovarajućim pečatom;

i) redovno obavještavati entitetska ministarstva finansija i Upravu prihoda Distrikta o izvršenoj verifikaciji;

j) formirati arhivu o izvršenoj verifikaciji računa stare devizne štednje i

k) obavljati druge poslove u skladu s ovim zakonom i pojedinačno zaključenim ugovorima s entitetskim ministarstvima finansija i gradonačelnikom Distrikta.

POGLAVLJE II. POSTUPAK PODNOŠENJA ZAHTJEVA

Član 11. (Lokacije podnošenja zahtjeva)

Potražilac je dužan lično ili posredstvom ovlaštenog opunomoćenika predati zahtjev za verifikaciju računa stare devizne štednje neposredno u bilo kojoj poslovnoj jedinici odgovarajućih agencija u mjestima filijala banaka ili najnižih operativnih jedinica banaka u entitetima ili Distriktu gdje su računi stare devizne štednje bili deponirani.

Član 12. (Dokumentacija koja se prilaže uz zahtjev) (1) Za potrebe verifikacije računa stare devizne štednje potražilac stare devizne štednje dužan je lično ili posredstvom ovlaštenog opunomoćenika podnijeti Agencijama sljedeću dokumentaciju:

a) zahtjev za verifikaciju računa stare devizne štednje;

b) originalnu deviznu štednu knjižicu potražioca ili drugu originalnu bankovnu dokumentaciju, ugovor ili karticu kojom je račun stare devizne štednje otvoren;

c) pravosnažno sudsko rješenje o nasljeđivanju, ako je račun stare devizne štednje stečen nasljeđivanjem;

d) ličnu kartu ili pasoš potražioca;

e) rodni list za maloljetne potražioce;

f) punomoć ovjerenu kod nadležnog organa u slučaju kada opunomoćenik djeluje u ime potražioca;

g) ličnu kartu ili pasoš opunomoćenika;

h) pravovaljan darovni ugovor ukoliko je račun stare devizne štednje darovan drugom licu i

i) sve ostale dokumente koji mogu pomoći verifikaciji, uključujući račune, fakture ili neke druge dokumente u kojima je evidentiran iznos ili vlasništvo na računima stare devizne štednje. (2) Ukoliko je originalna devizna štedna knjižica izgubljena ili uništena ili potražilac ne posjeduje jedan ili više dokumenata iz stava (1) ovog člana, potražilac ima pravo da podnese zahtjev za verifikaciju i druge dokumente ili dokaze kojima će dokazati pravo na račun stare devizne štednje. (3) Zahtjev za verifikaciju računa stare devizne štednje podnosi se na formularima propisanim provedbenim propisima entiteta i Distrikta.

Član 13. (Identitet potražioca)

Zajedno sa zahtjevom za verifikaciju Agencijama se mora dostaviti dokumentacija koja na zadovoljavajući način identificira potražioca:

a) U slučaju smrti korisnika računa, potraživanje po osnovu računa stare devizne štednje se može naslijediti i dokazati podnošenjem pravosnažne sudske odluke o nasljeđivanju;

b) Ako se račun stare devizne štednje daruje drugom licu, potraživanje se dokazuje podnošenjem pravovaljanog darovnog ugovora i

c) Ako ovlašteni opunomoćenik djeluje u ime potražioca ili ako preuzima gotovinsku isplatu u ime potražioca, Agencijama se mora dostaviti originalna ovjerena punomoć koju Agencije zadržavaju.

POGLAVLJE III. AGENCIJSKA VERIFIKACIJA POTRAŽIVANJA

Član 14. (Prijem zahtjeva) (1) Potražilac mora podnijeti zahtjev za verifikaciju računa stare devizne štednje u roku propisanom u članu 17. ovog zakona, a uz zahtjev podnosi i svoju originalnu dokumentaciju i deviznu štednu knjižicu. (2) Agencije registriraju zahtjev i dodjeljuju jedinstveni identifikacijski broj za svaki zahtjev, zatim, ovjeravaju zahtjev za verifikaciju, a potražiocu predaju ovjerenu kopiju zahtjeva za verifikaciju. Ovjerena kopija zahtjeva za verifikaciju predstavlja potvrdu o podnesenom zahtjevu. (3) Sve originalne dokumente, osim devizne štedne knjižice, i dokumentaciju iz člana 12. ovog zakona kopiraju Agencije i vraćaju potražiocu u vrijeme podnošenja zahtjeva. Agencije mogu zadržati deviznu štednu knjižicu do završetka verifikacije. Potražilac ima pravo da dostavi ovjerenu kopiju kompletne devizne štedne knjižice Agencijama, a zadrži originalnu deviznu štednu knjižicu. (4) Po završetku postupka verifikacije, ako je potraživanje odobreno, potvrdu o verifikaciji iz člana 6. ovog zakona izdaju Agencije, a devizna štedna knjižica ovjerava se i vraća potražiocu.

Član 15. (Postupak verifikacije) (1) Nakon podnošenja zahtjeva, Agencije pravovremeno vrše provjeru ispravnosti podataka iz dokumentacije koju je dostavio potražilac u skladu sa članom 12. ovog zakona. (2) Agencije vrše verifikaciju pojedinačnih zahtjeva upoređujući ih koliko god je to moguće sa informacijama koje su osigurale banke u skladu sa članom 8. ovog zakona. Ako se zahtjev ne može verificirati u bazi podataka, Agencije vrše verifikaciju na osnovu podnesenih dokumenata iz člana 12. ovog zakona. (3) Ako Agencije utvrde da nedostaje neki od podataka, odnosno dokument na osnovu kojeg se nesumnjivo utvrđuje stvarno stanje računa stare devizne štednje, Agencija traži, u pisanoj formi, od potražioca ili ovlaštenog opunomoćenika da dodatne podatke, odnosno dokumente dostavi u roku od 30 dana, ali svakako ne nakon roka za podnošenje zahtjeva za verifikaciju definiranog u članu 17. ovog zakona. (4) Ako po isteku roka Agencije ne dobiju tražene podatke, odnosno dokumente, ili ako uz dobivene podatke, odnosno dokumente, nije moguće utvrditi identitet potražioca ili izvršiti verifikaciju iznosa potraživanja po osnovu računa stare devizne štednje, Agencije odbijaju zahtjev za verifikaciju. (5) Nakon završetka postupka verifikacije svakog pojedinačnog potraživanja, Agencije su dužne u pisanoj formi obavijestiti potražioca o tome da li je zahtjev odobren ili odbijen. (6) Protiv odluka Agencija dopuštena je žalba potražioca Komisiji za verifikaciju računa stare devizne štednje (u daljnjem tekstu: Komisija) kao drugostepenom organu u postupku verifikacije u entitetima i Distriktu. Odluka Komisije je konačna i obavezujuća i protiv nje se ne može izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred nadležnim sudom. (7) Rješavajući u postupku verifikacije računa stare devizne štednje Agencije i Komisija su dužne postupati po zakonu o upravnom postupku entiteta i Distrikta.

Član 16. (Komisija za verifikaciju računa stare devizne štednje)

Entiteti i Distrikt uspostavit će najmanje po jednu Komisiju. Komisija ima pet članova koje imenuju entitetske vlade i Skupština Distrikta. Najmanje jedan član Komisije je iz entitetskog ministarstva finansija i Uprave prihoda Distrikta, jedan iz entitetskog ministarstva pravde i Pravnog ureda Distrikta, a ostala tri člana imenuju se prema odluci entitetskih vlada i Skupštine Distrikta. Entitetske vlade i Skupština Distrikta mogu imenovati dodatne komisije u zavisnosti od broja uloženih žalbi.

Član 17. (Rokovi) (1) Rok za podnošenje zahtjeva za verifikaciju računa stare devizne štednje je šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, a Agencije su dužne završiti postupak verifikacije u roku od devet mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona. (2) Verifikacija izvršena do dana stupanja na snagu ovog zakona prihvata se kao pravovaljana u smislu ovog zakona.

Član 18. (Gotovinska isplata) (1) Svakih 60 dana tokom postupka verifikacije entiteti i Distrikt objavljivat će saopćenja s identifikacijskim brojem svakog pojedinačnog odobrenog zahtjeva spremnog za gotovinsku isplatu, i to u službenim glasilima i dvoje dnevnih novina. (2) Ako je verifikacija pojedinačnih zahtjeva završena i potražilac se slaže sa iznosom koji su Agencije verificirale, potražilac mora potpisati potvrdu o verifikaciji. Potražiocu se, nakon što potpiše izjavu da se odriče prava na žalbu, isplaćuje maksimalan iznos od 100 KM ili ukupan iznos potraživanja do 100 KM. Po završetku postupka verifikacije Agencije pripremaju spisak svih verificiranih zahtjeva i iznosa. (3) Osim toga, svakom pojedinom potražiocu evidentiranom u Registru, nakon podnošenja potvrde o verifikaciji, isplaćuje se maksimalan iznos od 1.000 KM ili ukupan iznos potraživanja do 1.000 KM, koji uključuje i isplaćeni iznos u skladu sa stavom (2) ovog člana, i to do kraja 2007. godine, a ostatak neisplaćenih potraživanja izmiruje se putem obveznica u skladu sa ovim zakonom. Agencije na potvrdi o verifikaciji unose iznos izvršenog plaćanja do 1.000 KM i obračunati ostatak neisplaćenih potraživanja koji će biti izmiren putem obveznica. Potražilac Agencijama mora dostaviti podatke o nazivu svoje banke i broju bankovnog računa koje Agencije unose na potvrdu o verifikaciji i u svoje registre. (4) Gotovinska isplata iz st. (2) i (3) ovog člana vršit će se po postupku i na način propisan provedbenim propisima entiteta i Distrikta. (5) Obaveze po osnovu računa stare devizne štednje koje nikada nisu bile preračunate preračunavaju se u KM prema srednjem zvaničnom kursu Centralne banke Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Centralna banka) na dan stupanja na snagu ovog zakona. Kao datum konverzije već preračunatih računa stare devizne štednje uzimat će se datum kada je izvršeno preračunavanje.

Član 19. (Verificirana potraživanja) (1) Agencije evidentiraju iznos računa stare devizne štednje verificiran u Registru. (2) Svakom potražiocu Agencije izdaju potvrdu o verifikaciji. (3) Nakon završetka postupka verifikacije, računi stare devizne štednje, verificirani u skladu sa ovim zakonom, umanjuju se za taj dio obaveza koji se izmiruje isplatom u gotovini i evidentira u Registru i upisuje u potvrdu o verifikaciji iz stava (2) ovog člana.

Član 20. (Sporna potraživanja) (1) Agencije su, također, dužne da održavaju registar spornih potraživanja, koji uključuje sva potraživanja koja su kao sporna upućena na komisije, kao i sve slučajeve pred sudovima. Ovaj spisak uključuje podatke o identifikaciji lica koje potražuje račune stare devizne štednje, identifikaciji informacija o računu na koji je štednja položena i iznos uloga. (2) Nakon donošenja konačne odluke, Komisija dostavlja kopiju svoje odluke Agencijama, poslije čega slijedi postupak prema odredbama člana 18. ovog zakona. (3) Kada odluka suda o spornom potraživanju postane pravosnažna i izvršna, potražilac je, uz zahtjev za verifikaciju, dostavlja Agencijama u roku od 15 dana, na izmirenje u skladu sa ovim zakonom. (4) Ako je postupak verifikacije završen prije nego što je sudska odluka postala izvršna, potražilac dostavlja pravosnažnu izvršnu sudsku odluku entitetskom ministarstvu finansija, odnosno Upravi prihoda Distrikta na verifikaciju i izmirenje u skladu s ovim zakonom.

Član 27.

1) Izvršenje sudskih presuda koje imaju povjerioci za račune stare devizne štednje, također, podliježe verifikaciji s ciljem registriranja potraživanja, a što se dokazuje podnošenjem izvršnih sudskih presuda.

2) Imaoci su dužni dostaviti navedene sudske odluke Agenciji uz zahtjev za verifikaciju. Također se primjenjuju odredbe ovog zakona kojima se uređuju otpis kamata, gotovinske isplate i emisija obveznica.

Član 28.

Sve predmete koji na dan stupanja na snagu ovog zakona nisu riješeni pravosnažnim odlukama nadležni sud prenosi po službenoj dužnosti na verifikaciju i izmirenje u skladu sa ovim zakonom. »

10. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje («Službeni glasnik BiH» broj 76/06) stupio je na snagu 15. septembra 2006. godine, a u relevantnom dijelu glasi: «Član 1.

U Zakonu o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje ('Službeni glasnik BiH' broj 28/06) u članu 6. u stavu 3) briše se alineja c).»

11. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje («Službeni glasnik BiH» broj 72/07), koji je stupio na snagu 27. septembra 2007. godine, u relevantnom dijelu glasi: «Član 1. U Zakonu o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje ('Službeni glasnik BiH' br. 28/06 i 76/06) u članu 1. poslije stava (2) dodaju se novi st. (3) i (4) koji glase:

3) Osiguranje sredstava za nesmetano izmirenje obaveza po osnovu računa stare devizne štednje neće biti uvjetovano preraspodjelom sredstava javne potrošnje, niti rebalansom budžeta.

4) U svrhu iznalaženja mogućnosti osiguranja dodatnih sredstava za izmirenje obaveza po osnovu računa stare devizne štednje, ministarstva finansija entiteta i Distrikta redovno će sagledavati stanje budžeta i iznalaziti mogućnost za preraspodjelu eventualnog viška sredstava budžeta s ciljem povoljnijih uvjeta povrata stare devizne štednje.

Dosadašnji stav (3) postaje stav (5).

Dosadašnji stav (4) koji postaje stav (6) mijenja se i glasi: (6) U osiguranju sredstava iz stava (2) ovog člana učestvuje i Bosna i Hercegovina iz raspoloživih sredstava po osnovu sukcesije bivše SFRJ i drugih raspoloživih sredstava, a Vijeće ministara Bosne i Hercegovine svojom odlukom utvrđuje iznos i način korištenja ovih sredstava.

Član 3.

U članu 5. poslije riječi 'koje' dodaju se riječi 'iz opravdanih razloga', a poslije riječi 'mogu se' dodaju se riječi: 'u skladu sa ovim zakonom'.

Član 8.

U članu 17. stav (1) mijenja se i glasi: (1) Rok za podnošenje zahtjeva za verifikaciju računa stare devizne štednje je najmanje šest mjeseci od početka postupka verifikacije u skladu sa provedbenim propisima entiteta i Distrikta, a Agencije su dužne završiti postupak verifikacije u roku od 12 mjeseci od navedenog početka verifikacije.

Poslije stava (1) dodaje se novi stav (2) koji glasi: (2) Izuzetno od odredaba stava (1) ovog člana, utvrđuje se dodatni rok za podnošenje zahtjeva za verifikaciju u trajanju od mjesec dana, koji će se završiti najkasnije do 30. septembra 2007. godine, a agencije su dužne završiti postupak verifikacije najkasnije do 15. decembra 2007. godine.

Dosadašnji stav (2) postaje stav (3).

Član 13.

Član 27. mijenja se i glasi:

Izvršne sudske presude po osnovu računa stare devizne štednje sudovi su dužni dostaviti entitetskom ministartsvu finansija, odnosno Direkciji za finansije Distrikta.»

V. Dopustivost

12. Član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: «Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom ustavu između dvaju entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući, ali ne ograničavajući se na to:

- Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim ustavom.

Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta. »

Član 17. stav 1. alineja 6. Pravila Ustavnog suda glasi: «Zahtjev nije dopustiv ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

6. ako su izmijenjene pravne okolnosti. » Član 65. stav 1. alineja 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1. Ustavni sud će donijeti odluku kojom obustavlja postupak kada u toku postupka: 4. prestanu postojati pretpostavke za vođenje postupka ili kada Ustavni sud utvrdi da nije svrsishodno voditi daljnji postupak pod uvjetom da je to u skladu sa poštivanjem ljudskih prava.»

13. Nesporno je da je podnosilac zahtjeva ovlašteno lice za podnošenje zahtjeva s obzirom na to da je u vrijeme podnošenja zahtjeva bio zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Dalje, Ustavni sud je nadležan da odlučuje o predmetnom zahtjevu, u smislu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, s obzirom na to da se zahtjevom traži ocjena ustavnosti zakona Bosne i Hercegovine sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

14. Ustavni sud će, stoga, dalje ispitati da li predmetni zahtjev ispunjava ostale uvjete dopustivosti. Posebno, u ovom kontekstu, Ustavni sud smatra nužnim analizirati da li su donošenjem dvaju zakona kojim je izvršena izmjena i dopuna osporenog zakona nastupile izmijenjene pravne okolnosti na način da to čini predmetni zahtjev nedopustivim u smislu člana 17. stav 1. tačka 6. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud je utvrdio da je član 1. osporenog zakona dopunjen novim st. 3. i 4. koji na drugačiji način reguliraju učešće Bosne i Hercegovine u finansiranju, odnosno izmirenju stare devizne štednje, a što je bilo predmet osporavanja zahtjeva podnosioca. Također je izmijenjen i član 27. osporenog zakona tako da je, prema izmjenama, sada nesporna mogućnost da se izvrše pravosnažne sudske presude po osnovu računa stare devizne štednje.

15. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da su u odnosu na član 1. st. 2. i 3. i član 27. osporenog zakona nastupile izmijenjene pravne okolnosti u odnosu na pravnu situaciju koja je postojala u trenutku podnošenja predmetnog zahtjeva za ocjenu ustavnosti. Podnosilac zahtjeva nije se izjasnio u vezi sa izmijenjenim pravnim okolnostima. U skladu sa navedenim, nema uvjeta za meritorno rješavanje predmetnog zahtjeva u ovom dijelu.

16. Imajući u vidu odredbu člana 17. stav 1. tačka 6. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se zahtjev odbaciti kao nedopušten ako su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud je, u odnosu na ovaj dio predmetnog zahtjeva, odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. Dalje, podnosilac zahtjeva je naveo da odredbe osporenog zakona koje propisuju postupak verifikacije, i to od člana 5. do 21, predstavljaju neopravdano uplitanje u imovinska prava imalaca devizne štednje. Ustavni sud je utvrdio da je izmjenom osporenog zakona propisano da se postupak verifikacije okončava do 15. decembra 2007. godine, što znači da je postupak verifikacije devizne štednje okončan. Imajući u vidu činjenicu da je postupak verifikacije okončan, Ustavni sud smatra da nije svrsishodno voditi daljnji postupak ocjene ustavnosti navedenih odredaba osporenog zakona. Također, Ustavni sud zaključuje da je ovo obustavljanje postupka u skladu sa poštivanjem ljudskih prava, imajući u vidu da je članom 5. osporenog zakona propisana mogućnost da se stara devizna štednja koja nije verificirana prema odredbama osporenog zakona može dokazivati i ostvarivati u sudskom postupku, a članom 6. je eksplicitno propisano da se verifikacijom «potvrđuju, a ne redefiniraju i ne raskidaju postojeća prava» suprotno navodima iznesenim u predmetnom zahtjevu. Prema navedenome, Ustavni sud, u skladu sa članom 65. stav 1. alineja 4. Pravila Ustavnog suda, obustavlja postupak u odnosu na ovaj dio predmetnog zahtjeva.

18. Na kraju, čl. 4. i 28. osporenog zakona nisu izmijenjeni i nema drugih okolnosti koje ukazuju na to da je predmenti zahtjev u ovom dijelu nedopustiv. U skladu s tim, imajući u vidu odredbe člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 17. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da je predmetni zahtjev u ovom dijelu dopustiv, zato što ga je podnio ovlašteni subjekt i zato što ne postoji nijedan formalni razlog iz člana 17. stav 1. Pravila Ustavnog suda zbog kojeg zahtjev nije dopustiv.

VI. Meritum

a) Usklađenost člana 4. osporenog zakona sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom

19. Podnosilac zahtjeva smatra da se članom 4. osporenog zakona krše imovinska prava imalaca stare devizne štednje, odnosno da se krši član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. Ustavni sud će ove navode ispitati i u vezi sa principima člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Član II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: [...]

k) Pravo na imovinu.»

Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: «Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim principima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.»

20. Član 4. osporenog zakona čija se ocjena ustavnosti traži glasi: «Obračunata i neisplaćena kamata prema ugovorima iz člana 1. stav (1) nakon 1.1.1992. godine se stornira i od istog datuma, pa do stupanja na snagu ovog zakona, vrši se novi obračun kamata po stopi od 0,5%.»

21. Podnosilac zahtjeva je naveo da član 4. osporenog zakona kojim je regulirano storniranje kamata koje su obračunate, a neisplaćene prema ugovorima o deviznoj štednji, predstavlja kršenje imovinskih prava imalaca devizne štednje, jer te kamate predstavljaju njihovu stečenu imovinu.

22. Prema jurisprudenciji Evropskog suda za ljudska prava, «imovina» koja se štiti može biti samo postojeća imovina (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Van der Mussele, presuda od 23. novembra 1983, serija A br. 70, tačka 48), ili barem imovina za koju apelant ima «opravdano očekivanje» da će je dobiti (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Pine Valley Developments Ltd i dr., presuda od 29. novembra 1995, serija A broj 332, tačka 31). Također, riječ «imovina» uključuje širok obim imovinskih interesa koje treba štititi i koji predstavljaju ekonomsku vrijednost (vidi presudu bivše Evropske komisije za ljudska prava, Wiggins protiv Ujedinjenog Kraljevstva, aplikacija broj 7456/76, Odluke i izvještaji (OI) 13, st. 40-46 (1978)). Koncept «imovine» ima autonomno značenje, a dokazivanje utvrđenog ekonomskog interesa može biti dovoljno ako se ustanovi pravo zaštićeno Evropskom konvencijom pri čemu pitanje da li su imovinski interesi priznati kao zakonsko pravo u domaćem pravnom sistemu nije značajno (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Tre Traktörer Aktibolag protiv Švedske, presuda iz 1984. godine, serija A broj 159, stav 53). Također, Ustavni sud podsjeća i na vlastitu jurisprudenciju prema kojoj pojam «imovina» ne treba tumačiti restriktivno, nego taj pojam treba shvatiti tako «da uključuje i postojeća novčana potraživanja pojedinaca, kao i određena prava pojedinaca koja imaju ekonomsku vrijednost» (vidi, Ustavni sud Bosne i Hercegovine , odluke broj U 26/00 od 21. decembra 2001. godine i AP 1/05 od 18. maja 2005. godine). Prema praksi Ustavnog suda, priznate, utvrđene kamate predstavljaju imovinu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga će Ustavni sud razmotriti da li su se osporenim odredbama vlasti umiješale u imovinska prava imalaca stare devizne štednje.

23. U analizi navoda podnosioca zahtjeva Ustavni sud ukazuje na praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju obuhvata tri različita pravila. Prvo pravilo, navedeno u prvom stavu, jeste opće prirode i iskazuje princip mirnog uživanja imovine. Drugo pravilo, sadržano u drugoj rečenici istog stava, obuhvata lišavanje imovine i čini ga podložnim određenim uvjetima. Treće pravilo, koje se nalazi u drugom stavu, priznaje da države članice imaju pravo, između ostalog, da nadziru korištenje imovine u skladu sa javnim interesom. Ova tri pravila nisu «različita» u smislu da su nepovezana: drugo i treće pravilo se odnose na pojedinačne slučajeve ometanja prava na mirno uživanje imovine, te ih, stoga, treba tumačiti u svjetlu općeg principa iskazanog u prvom pravilu (vidi, između ostalih, Evropski sud za ljudska prava, James i dr. protiv Ujedinjenog Kraljevtsva, presuda od 21. februara 1986. godine, serija A broj 98, str. 29-30, stav 37).

24. Nesporno je da član 4. osporenog zakona predstavlja lišavanje imalaca devizne štednje njihove imovine, imajući u vidu da se ovom odredbom stornira kamata obračunata prema ranijim ugovorima, odnosno vrši se otpis kamate. Ustavni sud će razmotriti da li je lišavanje bilo u skladu sa principima člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

25. Svako miješanje u pravo na imovinu prema drugom ili trećem pravilu mora biti predviđeno zakonom, mora služiti legitimnom cilju i mora uspostavljati pravičnu ravnotežu između javnog ili općeg interesa i pojedinačnih prava. Drugim riječima, opravdano miješanje se ne može nametnuti samo zakonskom odredbom koja ispunjava kriterij «zakonitosti» i služi legitimnom cilju u javnom interesu, nego mora, također, održati razuman odnos «proporcionalnosti» između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se želi ostvariti. Miješanje u pravo na imovinu ne smije ići dalje od potrebnog da bi se postigao legitiman cilj, a nosioci imovinskih prava ne smiju biti podvrgnuti proizvoljnom tretmanu i od njih se ne smije tražiti da snose prevelik teret da bi bio ostvaren legitiman cilj (vidi Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U 83/03 od 22. septembra 2004. godine, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/04, tačka 49).

26. Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li osporena odredba, koja predstavlja lišavanje imovinskih prava imalaca stare devizne štednje, ispunjava kriterij zakonitosti, služi legitimnom cilju i odražava razuman odnos «proporcionalnosti» između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se želi postići. Pošto princip zakonitosti, prvenstveno, podrazumijeva dovoljnu preciznost i dostupnost zakonskih odredaba koje su osnov miješanja, Ustavni sud zaključuje da osporena odredba zadovoljava kriterij zakonitosti s obzirom na to da je precizna, a osporeni zakon je objavljen u službenom glasniku, te je tako zadovoljen i kriterij dostupnosti.

27. U vezi sa pitanjem da li je postojao javni interes da se donese osporena odredba, Ustavni sud podsjeća da je pojam «javnog interesa», u smislu člana 1. Protokola broj 1, «neizbježno širok». U ustanovljavanju postojanja takvog «javnog interesa» domaće vlasti uživaju široku slobodu procjene. Ovu široku diskreciju Evropski sud objašnjava stavom da su «zbog njihovog neposrednog poznavanja matičnog društva i njegovih potreba, domaće vlasti, u principu, u boljem položaju da razluče šta je 'u javnom interesu' nego međunarodni sudija». Evropski sud, tako, zaključuje da će «poštivati stav zakonodavca o tome šta je 'u javnom interesu' ukoliko taj stav nije očigledno bez razumnog osnova» (vidi već citiranu presudu Evropskog suda za ljudska prava, James i dr., tačka 46).

28. Odgovarajući na zahtjev predlagač osporenog zakona je osnovano ukazao na stav Komisije za ljudska prava u odluci Besarović i dr., a u vezi sa otpisom kamata, prema kojem je postojao javni interes da se imaoci devizne štednje liše imovine, koji se ogledao u očuvanju ekonomske stabilnosti države, odnosno potrebe da se država u budućnosti ne optereti tako da njeno funkcioniranje bude dovedeno u pitanje. Komisija za ljudska prava posebno je naglasila: «što se tiče kamata, novi Zakon ih je otpisao, i to za period od 1. januara 1992. godine. Komisija smatra da je ovakav pristup razuman, objektivan i opravdan. Naime, kamata se mora shvatiti i razmatrati u predmetnim slučajevima upravo u duhu ovog instituta. Kamata je vrsta naknade onome koji je dao kapital na raspolaganje – naknada za upotrebu. Uzimajući u obzir da nije u potpunosti jasno u kojoj mjeri i na koji način je država raspolagala deviznim sredstvima (Poropad i dr., loc. cit., strana 25, stav 2), a zbog činjenice da postoji snažan javni interes i potreba da se država ne optereti u budućnosti, Komisija smatra da je otpis kamata opravdan. [...] Prevedeno na konkretne slučajeve, Komisija zaključuje da razlog za gubitak kamate nije neopravdano neisplaćivanje stare devizne štednje, već događaji koji su se desili u Bosni i Hercegovini nakon 1992. godine. Nadležnost Komisije u ovakvim slučajevima bila bi da ocijeni da li je došlo do proizvoljnosti države u lišavanju ovog prava, što u konkretnim slučajevima Komisija ne može da potvrdi[...]» (vidi, Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, Odluka o dopustivosti i meritumu u predmetu broj CH/98/375 i dr., Đorđe Besarović i drugi protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine, str. 118, 119 i 120, st. 1240 – 1244). Ustavni sud podsjeća da se ovaj stav Komisije za ljudska prava odnosi na odredbu tada važećeg entitetskog zakona kojom je bio propisan otpis kamata na isti način na koji je to sada propisano članom 4. osporenog zakona. Ustavni sud smatra da se okolnosti u vezi sa ovom odredbom nisu promijenile i ostaje pri stavu da se radilo o opravdanoj mjeri lišavanja imovine imalaca stare devizne štednje koja se mora razmotriti u širem kontekstu rješavanja pitanja stare devizne štednje uopće, o čemu su i Komisija za ljudska prava i Ustavni sud donijeli niz odluka među kojima je i odluka kojom su stavljeni van snage kao neustavni entitetski zakoni kojima je bilo na neujednačen način regulirano ovo pitanje (vidi, inter alia, Ustavni sud, Odluka o meritumu U 14/05 od 2. decembra 2005. godine, «Službeni glasnik BiH» broj 2/06).

29. Imajući u vidu izloženo, Ustavni sud smatra da osporena odredba koja predstavlja lišavanje imovine imalaca stare devizne štednje zadovoljava princip zakonitosti, služi legitimnom cilju i odražava razuman odnos «proporcionalnosti» između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se želi postići i stoga je u skladu sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

b) Usklađenost člana 28. osporenog zakona sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije

30. Podnosilac zahtjeva je naveo da član 28. osporenog zakona, kojim se obustavljaju sudski postupci i imaoci stare devizne štednje koji su pokrenuli postupke upućuju na verifikaciju i isplatu prema osporenom zakonu, krši njihovo pravo na pravično suđenje, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek. Ustavni sud će ove navode razmotriti u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije.

Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: «Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: […]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.»

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: «1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]»

31. Član 28. osporenog zakona čija se ocjena ustavnosti traži glasi: «Sve predmete koji na dan stupanja na snagu ovog zakona nisu riješeni pravosnažnim odlukama nadležni sud prenosi po službenoj dužnosti na verifkaciju i izmirenje u skladu sa ovim zakonom.»

32. Ustavni sud podsjeća na tumačenje Evropskog suda za ljudska prava prema kojem je u član 6. stav 1. Evropske konvencije ugrađeno "pravo na sud", a jedan vid toga prava je pravo na pristup, to jest pravo da se pokrene postupak pred sudom u građanskim stvarima. Međutim, to pravo nije apsolutno, već može podlijegati ograničenjima. Podrazumijeva se da su ona dopuštena jer pravo na pristup sudu po sâmoj svojoj naravi zahtijeva uređenje od države. U tom pogledu države ugovornice uživaju određenu slobodu procjene iako konačnu odluku o poštivanju zahtjeva iz Evropske konvencije donosi sud. Sud se mora uvjeriti da primijenjena ograničenja ne ograničavaju, niti smanjuju pristup koji je pojedincu ostavljen na takav način ili u tolikoj mjeri da bi bila narušena sâma bît prava. Dalje, ograničenje neće biti u skladu sa članom 6. stav 1. ako ne teži legitimnom cilju i ako ne postoji razuman odnos proporcionalnosti između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se nastoji ostvariti (vidi presudu u predmetu Stubbings and Others v. the United Kingdom od 22. oktobra 1996, Reports of Judgements and Decisions 1996-IV, stav 50).

33. Iako nije jasno definirano u članu 28. osporenog zakona, tumačenjem ove odredbe zaključuje se da se postupci u kojim nije donesena pravosnažna sudska odluka, a tiču se stare devizne štednje obustavljaju. I podnosilac zahtjeva na ovaj način tumači osporeni član i smatra da je takvo ograničenje prava na pravično suđenje inkompatibilno sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije.

34. Ovaj navod podnosioca zahtjeva bit će razmotren u kontekstu prava na pristup sudu s obzirom na to da su članom 28. osporenog zakona imaoci stare devizne štednje onemogućeni da u građanskim postupcima pred redovnim sudovima ostvare isplatu stare devizne štednje. Ograničenje ove vrste je prihvatljivo, u skladu sa principom prethodno iznesenim u ovoj odluci, samo ukoliko ima legitiman cilj i ako postoji razuman odnos proporcionalnosti između cilja i sredstava koja se koriste. Pitanje postojanja legitimnog cilja za donošenje člana 28. osporenog zakona neophodno je razmotriti u kontekstu zakona u cjelini. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da je nužno podsjetiti na to da je «problem» stare devizne štednje dugogodišnji problem u Bosni i Hercegovini čijem se rješavanju pristupalo na razne načine, a čiji je cilj bio da se na jedinstven način reguliraju prava imalaca stare devizne štednje. Zakonodavac, postupajući po presudi Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Jeličić protiv Bosne i Hercegovine (presuda Evropskog suda u predmetu broj APP.No. 41183/02, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 20/07), izmijenjenim članom 27. osporenog zakona je samo one imaoce stare devizne štednje koji imaju pravosnažne presude u svoju korist stavio u drugačiji položaj u odnosu na ostale. Legitiman cilj člana 28. osporenog zakona je bio da svi ostali imaoci stare devizne štednje budu u jednakom položaju, te da pod jednakim ostalim uvjetima propisanim osporenim zakonom ostvare svoja imovinska prava. Posmatrajući, stoga, ovu odredbu u duhu osporenog zakona u cjelini, Ustavni sud smatra da članom 28. osporenog zakona, u kojem je propisano ograničenje prava na pristup sudu, nije narušena sama bît imovinskih prava podnosilaca zahtjeva, odnosno uspostavljena je pravilna ravnoteža između legitimnog cilja i imovinskih prava imalaca devizne štednje.

35. Ustavni sud je zaključio da je član 28. osporenog zakona u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije.

c) Usklađenost člana 28. osporenog zakona sa članom 13. Evropske konvencije

36. Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno analizirati navode podnosioca o neusklađenosti člana 28. osporenog zakona sa članom 13. Evropske konvencije, imajući u vidu zaključke u vezi sa usklađenosti navedene odredbe sa pravom na pravično suđenje, kao i činjenicu da član 13. Evropske konvencije daje mnogo uže garancije nego što su garancije koje pruža pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

37. Ustavni sud je zaključio da su nastupile izmijenjene pravne okolnosti u odnosu na pravnu situaciju koja je postojala u trenutku podnošenja predmetnog zahtjeva za ocjenu ustavnosti u odnosu na član 1. st. 2. i 3. i član 27. Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje («Službeni glasnik BiH» br. 28/06, 76/06 i 72/07). Dalje, u odnosu na odredbe kojima je reguliran postupak verifikacije stare devizne štednje (čl. 5. do 24), Ustavni sud je odlučio da obustavi postupak jer nije svrsishodno voditi daljnji postupak s obzirom na to da je postupak verifikacije okončan. Zaključeno je da je obustava postupka u skladu sa poštivanjem ljudskih prava.

38. U odnosu na navode o neusklađenosti člana 4. osporenog zakona sa pravom na imovinu, Ustavni sud je zaključio da navedena odredba kojom je propisan otpis kamata zadovoljava princip zakonitosti, služi legitimnom cilju i odražava razuman odnos «proporcionalnosti» između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se želi postići i da je, stoga, u skladu sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Na kraju, Ustavni sud je ocijenio da je član 28. osporenog zakona u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, jer ograničenjem prava na pristup sudu u osporenoj odredbi nije narušena sama bît imovinskih prava podnosilaca zahtjeva, odnosno uspostavljena je pravilna ravnoteža između legitimnog cilja i imovinskih prava imalaca devizne štednje.

39. Na osnovu člana 17. stav 1. tačka 6, člana 61. st. 1. i 3. i člana 65. stav 1. alineja 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

40. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o meritumu u predmetu U-13/06 (N. Š.) | Sudska praksa | Aktio